Sekundarna poreska obaveza

Novi Zakon o poreskom postupku Republike Srpske predviđa jednu novinu u domaćem poreskom pravu – sekundarnu poresku obavezu. Sekundarna poreska obaveza predstavlja dodatnu formu obezbjeđenja primarne poreske obaveze od strane trećeg lica, kojom se nastoji osigurati namirenje primarne poreske obaveze,u pravilu, ako ni prinudna naplata ne omogući realizaciju poreskog potraživanja. (1)

Jednostavnije rečeno, zakonodavac predviđa odgovornost određenih lica za poresku obavezu nekog drugog lica, kada ta obveza nije namirena po dospjelosti, odnosno kada ni prinudna naplata poreza nije omogućila naplatu poreza. Ipak, da bi postojala sekundarna poreska obaveza određenog trećeg lica, u pravilu je potrebno da postoji određen subjektivni element odgovornosti na strani tog lica. Taj subjektivni element može biti nesavjesnost i propuštanje dužne pažnje, zloupotreba ovlašćenja, pomaganje u izbjegavanju plaćanja poreza drugog lica, učestvovanje u sačinjavanju neistinitih isprava i sl. Da bi se uspostavila odgovornost, potrebno je da taj subjektivni element odgovornosti bude uzrok neispunjenja primarne poreske obaveza.

Ko su lica koja odgovaraju za sekundarnu poresku obavezu?

Članom 45. Zakona o poreskom postupku predviđeno je da za sekundarnu poresku obavezu odgovaraju:

  1. Zakonski zastupnik koji je svjesno ili bez dužne pažnje propustio da ispuni svoju obavezu da realizuje plaćanje poreza za poreskog obveznika, iako je ovaj bio u mogućnosti da to uradi, za iznos neplaćenog poreza.
  2. Lice koje pri vođenju poslova zloupotrebljava svoja ovlašćenja, što ima za posljedicu nemogućnost plaćanja poreza tog lica ili drugog lica.
  3. Lice koje doprinosi ili pomaže u izbjegavanju plaćanja poreza drugog lica za poreski dug tog drugog lica čije je plaćanje izbjegnuto.
  4. Lice odgovorno za obračunavanje i plaćanje poreza za iznos tog poreza koji nije plaćen, u slučajevima kada se utvrdi da to lice nije postupalo sa dužnom pažnjom.
  5. Fizičko lice koje je odgovorno lice u pravnom licu, koje obračunava i plaća porez i propusti da uplati porez za iznos tog poreza koji nije plaćen, u slučajevima kada se utvrdi da to lice nije postupalo sa dužnom pažnjom.
  6. Lice koje učestvuje u sačinjavanju i ispostavljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom, neistinitom i neblagovremenom vođenju poslovnih knjiga, za iznos manje plaćenog poreza nastalog kao posljedica takvog njegovog djelovanja.
  7. Lice koje je primilo novčana sredstva, stvari ili prava iz imovine poreskog obveznika putem transakcije bez naknade ili uz naknadu koja je niža od cijene koja bi se mogla postići na tržištu, u periodu od pet godina prije dospjelosti poreske obaveze koja nije plaćena za poreskog obveznika za iznos neplaćenog poreza, a najviše do vrijednosti primljene imovine, umanjene za iznos koji je to lice za njega platilo. Ako je poreski obveznik – prenosilac pravno lice, potrebno je da lice koje je primilo imovinu od poreskog obveznika – pravnog lica ima ili je imalo posredno ili neposredno učešće u kapitalu poreskog obveznika najmanje 10%. Dakle, u ovom slučaju se ne traži subjektivni element, dovoljno je da je imovina primljena bez naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti primljene imovine, da je transakcija izvršena u propisanom periodu od 5 godina prije dospjelosti i da lice koje je primilo imovinu ima ili je imalo propisano učešće u kapitalu poreskog obaveznika od najmanje 10%.
  8. Lice koje u svoju korist ili u korist nekog drugog lica umanji imovinu poreskog obveznika, ili doprinosi ili pomaže da poreski obveznik umanji svoju imovinu, iako je znalo ili moralo znati da poreski obveznik neće moći izmiriti svoje poreske obaveze.
  9. Lice koje svojim radnjama na bilo koji način, suprotno zakonskim propisima, stavlja u povoljniji položaj drugog povjerioca u odnosu na poreske obaveze.
  10. Lice koje je preduzelo radnje čija je posljedica neplaćanje poreza poreskog obveznika, a naročito: preusmjeravanje novčanih tokova na druga pravna ili fizička lica radi izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza, korišćenje poreskog obveznika radi postizanja zabranjenih ciljeva koje sam ne bi mogao postići, umanjenje ili otuđenje imovine poreskog obveznika ako je takva radnja imala za posljedicu nemogućnost plaćanja poreskih obaveza.

Sekundarna poreska obaveza obuhvata i kamatu i troškove prinudne naplate, ako drugačije nije propisano.

Utvrđivanje i naplata sekundarne poreske obaveze

Porez po osnovu sekundarne poreske obaveze utvrđuje Poreska uprava rješenjem kojim nalaže licu odgovornom za sekundarnu poresku obavezu da u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja izmiri utvrđeni porez. Poreska uprava donosi rješenje, po pravilu, samo ako preduzetim mjerama prinudne naplate prema poreskom obvezniku porez nije u cjelosti naplaćen. Ipak, ovo ne važi u slučajevima iz tačaka 2. do 5. i tačke 10, kada se sekundarna poreska obaveza može utvrditi i prije (neuspješnog) okončanja postupka prinudne naplate prema primarnom poreskom obvezniku.

Ako je primarna poreska obaveza prestala (naplatom poreza, zastarjelošću, otpisom i sl.) Poreska uprava neće utvrđivati sekundarnu poresku obavezu.

Ukoliko lice ne izmiri porez i sporedna poreska davana po osnovu sekundarne poreske obaveze u naloženom roku, Poreska uprava izdaje opomenu, a potom pokreće postupak prinudne naplate prema ovom licu.

(1) Popović Dejan, Poresko pravo, Univerzitet u Beogradu – Pravni fakultet, Beograd, 2015, 126.

Leave a Reply