Uslovi za odbitak ulaznog PDV-a

Bez instituta prethodnog (ulaznog) poreza, PDV bi imao kumulativni efekat jer bi porez plaćen u jednoj fazi ušao u osnovicu za obračun PDV-a u narednoj fazi, odnosno što bi neko dobro prolazilo kroz veći broj prometnih faza, to bi ukupan poreski teret postajao veći. Zbog toga savremena poreska zakonodavstva institutom odbitka ulaznog (prethodnog) poreza obezbjeđuju nekumulativnost PDV-a. Ali šta se smatra ulaznim (prethodnim) porezom i koji su materijalni i formalni uslovi za ostvarivanje prava na odbitak ulaznog poreza, saznajte u nastavku teksta.

 

 

Šta je ulazni porez?

 

Ulazni porez je iznos PDV-a koji je poreskom obvezniku obračunat na promet dobara ili usluga, kao i iznos PDV-a koji plati prilikom uvoza dobara koja će koristiti u svrhu poslovanja. Odnosno, to je iznos PDV-a koji je posebno iskazan u poreskim fakturama za promet dobara i usluga koje su poreskom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici, kao i iznos PDV-a koji je plaćen prilikom uvoza i posebno iskazan u jedinstvenoj carinskoj ispravi (JCI).

 

Ulaznim PDV-om smatra se i:

  • iznos PDV-a koji je platio poreski zastupnik koga odredi obveznik PDV-a koji u BiH nema sjedište niti stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u BiH; odnosno iznos PDV-a koji je platio primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja ukoliko pružalac usluga koji nema sjedište u BiH ne odredi poreskog zastupnika;

  • iznos paušalne naknade koju poreski obveznik iskaže na potvrdi o plaćanju prilikom nabavke dobara i usluga od poljoprivrednika. Naime, svi poljoprivrednici koji nisu PDV obveznici i čiji je ukupan katastarski prihod (za sve članove domaćinstva) niži od 15.000 KM imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez prilikom kupovine poljoprivrednih i šumskih dobara i poljoprivrednih usluga (čime su djelimično kompenzuju troškovi PDV-a obračunatog na inpute koji pogađaju poljoprivrednika kao da je krajnji potrošač), pod uslovom da izvrše promet poljoprivrednih ili šumskih proizvoda, odnosno poljoprivrednih usluga PDV obveznicima. Kada poljoprivrednik izvrši promet poljoprivrednih ili šumskih proizvoda, ili poljoprivrednih usluga PDV obvezniku,  primalac (PDV obveznik) je dužan da obračuna PDV naknadu po stopi od 5% neto vrijednosti primljenih dobara/usluga. Nakon što plati poljoprivredniku puni iznos vrijednosti primljenih dobara/usluga i PDV naknade (i o tome izda potvrdu o plaćanju), priznaje mu se pravo da obračunati (i plaćeni) iznos PDV naknade odbije kao ulazni porez. Npr. Vitaminka kupi maline od poljoprivrednika (koji nije PDV obveznik) po cijeni od 10.000 KM. PDV naknada iznosi 5% od vrijednosti maline (500 KM), što znači da će Vitaminka biti dužna da plati poljoprivredniku ukupno 10.500 KM. Nakon što plati punu cijenu zajedno sa PDV naknadom i izda potvrdu o plaćanju, Vitaminka ima pravo da iznos PDV naknade (500 KM) odbije kao ulazni porez od iznosa PDV-a koji duguje na svoje isporuke dobara ili pružanja usluga (npr. isporuku smrznute maline).

 

Uslovi za odbitak ulaznog poreza

 

Pravo na odbitak ulaznog poreza poreski obveznik ima ukoliko dobra nabavljena u Bosni i Hercegovini ili iz uvoza, odnosno primljene usluge koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:

  • koji je oporeziv PDV-om (npr. kada konsultantska firma nabavi kompjuter za potrebe pružanja konsultantskih usluga, ona plaća PDV na kupljeni kompjuter, obračunava PDV na izvršene konsultatske usluge i u konačnici od PDV koji duguje za izvršene konsultantske usluge ima pravo da odbije ulazni porez plaćen na kupljeni kompjuter);

  • za koji postoji oslobođenje od plaćanja PDV-a sa pravom na odbitak ulaznog poreza (npr. izvoz i prevozne usluge u vezi sa izvozom oslobođene PDV-a uz pravo na odbitak ulaznog poreza. Uzmimo da je poreski obveznik Doormont nabavio od drugog PDV obveznika u BiH stakla za PVC stolariju u vrijednosti od 100.000 KM, na koji je iznos platio 17% PDV-a (17.000 KM). Dakle, nabavna cijena robe sa PDV-om je 117.000 KM. Kada Doormont bude izvozio PVC stolariju u inostranstvo, on neće biti dužan da plati PDV na prodajnu cijenu te robe, ali mu se ipak priznaje pravo na odbitak ulaznog PDV-a u iznosu od 17.000 KM.

  • koji je izvršen u iznostranstvu, ako bi za taj promet imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini. Naime, promet izvršen u inostranstvu ne predstavlja oporezivu transakciju u BiH, ali se poreskom obvezniku priznaje pravo na odbitak ulaznog poreza ukoliko bi on imao pravo na odbitak da je takav promet izvršen u BiH (npr. građevinsko preduzeće nabavlja građevinski materijal od drugog poreskog obveznika iz BiH, koji će koristiti u izgradnji zgrade koju gradi i prodaje u inostranstvu)

 

Ipak, poreski obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a na:

 

1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikala, plovnih objekata i vazduhoplova; rezervnih dijelova za ova prevozna sredstva; nabavku goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza; iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane sa korištenjem tih prevoznih sredstava.

Međutim, ukoliko se prevozna sredstva i druga dobra koriste isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti (npr. taksi prevoz, auto-škole, djelatnost prometa ili iznajmljivanja vozila i sl.) postojaće pravo na odbitak ulaznog PDV-a. Pri tome se ne smatra da se prevozno sredstvo (putnički automobil, avion, brod) koristi isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti ukoliko se koristi za prevoz poslovodstva, rukovodilaca i drugih zaposlenih. Ako poreski obveznik nabavi prevozno sredstvo na koje ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a, on neće biti obveznik PDV-a kada ga bude otuđio.

2. izdatke za poslovne zabave i smještaj za poslovne zabave;

3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju poreski obveznik ili njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa njima i njihovom upotrebom;

4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;

5. isplate zaposlenim u naturi. 

 

Pored ovih materijalnih uslova, za odbitak ulaznog poreza moraju biti ispunjeni i određeni formalni uslovi. Naime, da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, poreski obveznik mora da posjeduje:

 

  1. fakturu izdatu od strane drugog poreskog obveznika na kojoj je iskazan PDV, sa svim propisanim podacima ili

  2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan.

 

Dakle, da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog PDV-a koji je obračunat na promet dobara i usluga, taj PDV mora biti posebno iskazan na ulaznim fakurama za promet dobara i usluga koje su poreznom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici (relevantno je da je PDV fakturisan, ali ne mora biti i plaćen). Pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog pri uvozu poreski obveznik može ostvariti:

  1. ako je PDV plaćen pri uvozu. Uplata poreza pri uvozu uvijek se obavlja za uvoznika, a može je vršiti on lično ili za njega neko treće lice koji u tom slučaju na nalogu za uplatu, u rubrici “poziv na broj odobrenja” mora navesti identifikacioni broj uvoznika na kojeg glasi jedinstvena carinska isprava (JCI) i

  2. ako je dobro uvezeno u zemlju, za oporezive svrhe uvoznika.

 

Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakutru u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje ne može izdati takvu fakturu, on ne može ostvariti pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, čak i ako je platio PDV- Ako primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen, obveznik ne može taj više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je u cjelosti plaćen. 

 

Leave a Reply