Mjenični regres

Sve mjenične radnje možemo podijeliti na tri grupe: a) radnje oblikovanja mjenice – izdavanje, umnožavanje i prenos mjenice, b) radnje garancije plaćanja – akcept, akcept intervencijom i aval i c) radnje realizacije mjeničnih prava – prezentacija, isplata, protest, notifikacija, regres, mjenične tužbe i prigovori, i amortizacija mjenice.

Dakle, mjenični regres predstavlja jednu od radnji realizacije mjeničnih prava kojom imalac mjenice ostvaruje svoje mjenične zahtjeve u pogledu isplate mjeničnih iznosa prema mjeničnim regresnim dužnicima. Pored toga, mjenični regresni dužnik koji je isplatio mjenicu stiče, takođe, regresne zahtjeve prema onim mjeničnim dužnicima koji su njegovi prethodnici po mjenici (odnoso prethodni mjenični dužnici u odnosu na njega).

U ovom tekstu o mjeničnom regresu saznaćete kada se vrši regres, ko su regresni mjenični dužnici a ko je glavni mjenični dužnik, te ko su regresanti i regresati. U narednom članku ću pisati o uslovima za vršenje regresa, regresu putem povratne mjenice, regresnoj tužbi, regresnom postupku itd.

TRASIRANA MJENICA

Kada se vrši regres?

Da bismo odgovorili na pitanje kada se vrši regres, valja imati na umu da postoji regres zbog neakceptiranja mjenice i regres zbog neisplate mjenice.

Regres zbog neakceptiranja mjenice vrši se kada je trasat odbio (u cjelosti ili djelimično) da akceptira mjenicu (a nije došlo ni do akcepta mjenice intervencijom). Uslov za vršenje regresa zbog neakceptiranja je da je uredno izvršena prezentacija (kada je ona obavezna) i protest (kada je obavezan),

Regres zbog neisplate  se vrši kada glavni mjenični dužnik (akceptant ili trasant neakceptabilne mjenice) o dospjelosti ne isplati mjenicu, ili je isplati samo djelimično. Uslov za vršenje ovog regresa je, takođe, prethodno izvršena prezentacija na isplatu i protest zbog neisplate. Dakle, regres zbog neisplate u pravilu se vrši poslije dospjelosti mjenice na naplatu.

Međuti, izuzetno, regres zbog neisplate se može vrštiti i prije dospjelosti mjenice na naplatu i to u sljedećim situacijama:

1) ako su ispunjeni uslovi za vršenje regresa zbog neakceptiranja,

2) kada je prije akceptiranja trasat pao pod stečaj ili likviaciju, odnosno kada je poslije akceptiranja akceptant pao pod stečaj ili likvidaciju ili kada je trasant mjenice koja ima klauzulu o zabrani podnošenja na akcept, pao pod stečaj ili likvidaciju. 

Ko je glavni mjenični dužnik, a ko su regresni mjenični dužnici?

Glavni mjenični dužnik je akceptant, ali i trasant do akceptiranja mjenice, kao i trasant mjenice koji je unio klauzulu o zabrani akceptiranja, jer ova lica duguju svima, a ni od koga ne ostvaruju regres. Kod sopstvene mjenice, to je njen izdavalac. 

U pravnoj teoriji se mogu naći različita stanovišta o tome da li su akcpetant – intevenijet i avalista koji je avalirao za glavnog mjeničnog dužnika glavni ili regresni mjenični dužnici. Iako se u starijoj mjeničnoj literaturi navodi da su oni glavni mjenični dužnici, čini se ispravnim stanovište koje je zauzeo prof. dr Mirko Vasiljević ističući da su akceptant – intervenijet i avalista regresni mjenični dužnci. Profesor Vasiljević ističe da akceptant – intervenijent ima pravo regresa prema honoratu i njegovim dužnicima, bez obzira na to ko ga je odredio, a avalista čak i kada avalira za glavnog mjeničnog dužnika ima pravo regresa prema njemu, zbog čega se ne radi o glavnim već regresnim mjeničnim dužnicima.

Regresni mjenični dužnici su trasant poslije akceptiranja mjenice, indosant, te avalista i intervenijent. 

Ko je ko u mjenici saznajte u ovom članku.

Regresant i regresat

Regresni zahtjev ističe posljednji imalac mjenice, tj. mjenični povjerilac koji se u tom postupku naziva regresantom ili regresijentom. To će biti remitent neindosirane mjenice, odnosno indosatar mjenice koja je indosirana. Lica protiv koga se ističe regresni zahtjev je neko od regresnih mjeničnih dužnika, koji se u ovom postupku naziva regresat. 

Ipak, ovdje treba imati na umu jednu specifičnost mjenice, koja se sastoji u “prevaljivanju” mjenične obaveze sa jednog na drugog regresnog dužnika (odnosno na sve prethodnike po mjenici onog regresnog dužnika koji je mjenicu isplatio), i to sve dok mjenicu konačno ne isplati glavni mjenični dužnik (akceptant ili trasant neakceptirane mjenice). Dakle, regresni dužnik koji isplati mjenicu u regresnom postupku postaje imalac mjenice koji tu mjenicu može naplatiti u cjelosti od svojih prethodnika po mjenici (a intervenijet i avalista od svog honorata i njegovih mjeničnih dužnika) i to po načelu solidarne odgovornosti. 

Da bi ostvario navedena prava, regresni dužnik koji izvrši isplatu mjenične svote ovlašćen je da zahtijeva predaju mjenice zajedno sa protestom i računom na kome je potvrđena isplata. Pored toga, svaki indosant koji je iskupio mjenicu može da precrta svoj indosament, kao i sve indosamente indosanata koji iza njega dolaze budući da “ispadaju” iz mjenične obaveze. 

U ovom postupku prevaljuje se ne samo iznos isplaćene mjenične svote, već i kamate u (pretpostavljenom) iznosu od 6%  (ili ugovorenom iznosu) do dana iskljupljenja mjenice, ako i troškovi postupka po svakom regresnom zahtjevu. Na ovaj način se početna mjenična svota može značajno uvećati u regresnom postupku (tzv. efekat grudve snijega). Otuda se često kaže da što viši rang u mjenici, to teži položaj.

Leave a Reply