Odsustvo rada može biti uz naknadu plate (plaćeno odsustvo) i bez naknade plate (neplaćeno odsustvo). Plaćeno odsustvo predstavlja pravo radnika u slučajevima predviđenim zakonom (stupanje u brak, rođenje djeteta, smrt člana porodice i sl.) i ne može biti duže od pet radnih dana u toku jedne kalendarske godine. Izuzetno, plaćeno odsustvo može biti duže u slučaju smrti člana porodice (ukoliko se zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu ne odredi drugačije). Radnik ima pravo da u toku jedne godine koristi plaćeno odsustvo po više osnova.
Pored ovog “standardnog” plaćenog odsustva, postoje i posebni slučajevi plaćenog odsustva kada radnik ne radi iz razloga koji se ne mogu njemu pripisati, ali prima naknadu plate u određenom procentu. Takav je slučaj sa plaćenim odsustvom u slučaju prekida rada ili smanjenja obima posla, do kojih nije došlo krivicom radnika.
Naime, obaveza je poslodavca da radniku obezbijedi obavljanje poslova utvrđenih ugovorom o radu, te neobezbjeđivanje rada nema za posljedicu oslobađanje poslodavca obaveze da radniku isplati platu. Međutim, ukoliko poslodavac iz određenih razloga ne može radniku obezbijediti rad, domaće kao i uporedno pravo priznaju poslodavcu mogućnost da radnike uputi na odsustvo, uz isplatu naknade plate koja je, u ovoj situaciji, manja od plate koju bi inače ostvarili.
Plaćeno odsustvo usljed prekida rada i smanjenja obima posla u domaćem pravu
Prema Zakonu o radu, u slučaju da je radnik zbog više sile ili havarije na mašinama ili drugim sredstvima rada spriječen da izvršava svoje obaveze iz ugovora o radu, predviđeno je pravo radnika na plaćeno odustvo. Za to vrijeme ostvaruje naknadu plate u visini od 50% plate koju bi ostvario da je radio. Dakle, radnik ima pravo da traži od poslodavca plaćeno odsustvo u ovim situacijama kada bez svoje krivice ne može ispunjavati obaveze iz ugovora o radu i priznaje mu se 50% plate koju bi ostvario da je radio.
Pored toga, i poslodavcu se priznaje pravo da u određenim situacijama pošalje radnika na plaćeno odsustvo, kada on ne može ispuniti svoje obaveze iz ugovora o radu. Naime, poslodavac može uz konsultacije sa sindikatom, odnosno savjetom radnika (ako sindikat nije organizovan kod poslodavca) radnika uputiti na plaćeno odsustvo (čekanje) u slučaju neplaniranog privremenog smanjenja obima poslova kod poslodavca, kao i razloga ekonomsko-finansijske ili tehničko-tehnološke prirode. Za vrijeme trajanja odsustva radnici ostvaruju pravo na naknadu plate u visini od najmanje 50% prosječne plate ostvarene u prethodna tri mjeseca.
Plaćeno odsustvo zbog prekida rada ili smanjenja obima posla u Srbiji
U Srbiji, zaposleni ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini 60% prosječne zarade u prethodnih 12 mjeseci (ali ne manje od minimalne zarade) za vrijeme prekida rada, odnosno smanjenja obima posla do koga je došlo bez krivice zaposlenog. Ovaj “prinudni odmor” može trajati najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini, s tim da izuzetno, u slučaju smanjenja obima rada koje zahtijeva duže odsustvo, poslodavac može uz salgasnost ministra, uputiti zaposlenog na odsustvo duže od 45 dana.
Ovaj insistut je u Srbiji bio naročito u upotrebi za vrijeme sankcija međunarodne zajednice 90-ih godina prošlog vijeka. Tokom trajanja prinudnog odmora zaposleni su ostvarivali pravo na naknadu zarade u visini od 65% neto zarade, a ukoliko poslodavac nije imao dovoljno sredstava za isplatu, nedostajuća sredstva su se obezbjeđivala iz Fonda sredstava za isplatu najnižih zarada i naknada.
Naknada plate usljed prekida rada u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, u slučaju prekida rada do koga je došlo krivicom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, radnik ima pravo na naknadu plate u visini plate koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Ipak, zakonom, drugim propisom, kolektivinim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti i drugačije određeno (dakle, moguće je propisati odnosno ugovoriti drugačije – po radnike nepovoljnije – da će primati naknadu plate u manjem iznosu.
Nakanda plate za vrijeme prekida rada u Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakon o radu previđa da radnik ima pravo na naknadu plate za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv (viša sila, privremeni zastoj u proizvodnji i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Neplaćeno odsustvo zbog prekida rada ili smanjenja obima posla?
Neplaćeno odsustvo predstavlja vid odsustva radnika sa rada za koje vrijeme sva njegova prava i obaveze iz radnog odnosa miruju i radnik nema pravo na naknadu plate.
Neplaćeno odsustvo se odobrava samo po zahtjevu radnika, pri čemu poslodavac u nekim slučajevima može, a u nekim mora udovoljiti ovom zahtjevu radnika. Poslodavac je dužan odobriti neplaćeno odsustvo s rada do tri dana u toku kalendarske godine radi zadovoljavanja vjerskih, odnosno nacionalno-tradicijskih potreba radnika (posebnim akonom može biti određeno da radnik ima pravo na naknadu plate). Pored toga, poslodavac može radniku odobriti neplaćeno odsustvo i u drugim slučajevima, ali je tada stvar diskrecije poslodavca da li će odobriti neplaćeno odsustvo ili ne.
U svakom slučaju, neplaćeno odsustvo radnik mora da zahtijeva od poslodavca, te ne postoji mogućnost da poslodavac uputi radnika na neplaćeno odsustvo bez njegovog zahtjeva. Stoga, u situaciji kada dođe do prekida rada ili smanjenja obima posla, bez obzira na to šta je uzrok tome (ekonomska kriza, elementarna nepogoda, kvar na mašinama i sl.), poslodavac nema pravo da uputi radnika na neplaćeno odsustvo