Avaliranjem mjenice, mjenični povjerilac dobija još jednog mjeničnog dužnika od koga će moći da zahtijeva plaćanje mjenice, ukoliko po dospjelosti, glavni mjenični dužnik ne isplati mjenicu. Dakle, aval kao i svako drugo jemstvo, predstavlja sredstvo obezbjeđenja naplate potraživanja. Stoga će mjenični povjerilac tražiti od izdavaoca mjenice ili akceptanta da obezbijedi aval onda kad sumnja u njegovu sposobnost plaćanja.
Za mjeničnog povjerioca najveću sigurnost ima mjenično jemstvo banke, pa otuda aval i jeste redovan bankarski posao (aval banke se smatra nekom vrstom bankarske garancije).
Pojam i forma avala
Aval je mjenična izjava (mjeničnopravno jemstvo) kojom neko lice, svojim potpisom, garantuje da će mjenični dužnik za koga jemči isplatiti mjenicu, tj. ispuniti svoju mjeničnu obavezu, odnosno ako on to ne učini, da će obavezu ispuniti avalista umjesto njega.
Izjava o avalu se po pravilu daje na licu mjenice riječima “aval”, “garantovano”, “jemac”, “jemčim za isplatu” i sl. (ali ova naznaka nije uslov punovažnosti avala). Aval obavezno sadrži svojeručni potpis avaliste. Ako je potpis nečitak, korisno bi bilo da se ime i prezime lica još jednom ispiše čitljivim zapisom. Iako nije obavezno, poželjno je da se uz potpis unese adresa i JMBG radi identifikacije. Ako aval daje pravno lice, uz potpis zakonskog zastupnika pravnog lica mora biti naznačeno da to čini za određeno pravno lice. Ako to ne bi bio slučaj, avalista bi bio potpisani zastupnik lično (a ne pravno lice koje je zastupao).
Iz avala treba da se vidi za koga je aval dat, pa bi trebalo naznačiti lice za koje se aval daje, ali ako nije ništa naznačeno, pretpostavlja se da je aval dat za trasanta.
Dakle, aval se, u pravilu, daje na licu mjenice i dovoljno je da se avalista potpiše na lice mjenice na odgovarajuće mjesto da bi se smatralo da je preuzeo mjenično jemstvo (blanko aval). Aval se može dati i na poleđini mjenice, ali se u tom slučaju mora naznačiti da se radi o avalu (na poleđini dolazi u obzir samo puni aval), jer bi se u suprotnom smatralo da je u pitanju blanko indosament, a ne aval.
Osobine avala (samostalna, neposredna i solidarna obaveza)
U ovom članku ste mogli pročitati da je “obično” jemstvo akcesorne prirode i da u svemu dijeli pravnu sudbinu glavne obaveze. Nasuprot tome, aval kao mjenično jemstvo zasniva samostalni pravni odnos između imaoca mjenice i avaliste (mjeničnog jemca). U tom smislu, pravna sudbina obaveze lica za koje je avalista jemčio u pravilu nema uticaja na postojanje i punovažnost obaveze avaliste. Odnosno, obaveza avaliste postoji i ako je obaveza lica za koje je dao aval nepostojeća usljed nekih materijalno-pravnih nedostataka, npr. nesposobnost honorata da se mjenično-pravno obaveže jer je maloljetan ili mu je oduzeta poslovna sposobnost i sl. Ali, obaveza avaliste bi bila ništava u slučaju formalnih nedostataka u mjeničnoj obavezi lica za koje je dao aval (npr. nedostatak nekog bitnog mjeničnog elementa, nedostatak u potpisu honorata i sl.
Imalac mjenice može mjeničnu svotu naplatiti od avaliste, ili od lica za koje je avalirao, ili od nekog drugog mjeničnog dužnika i to u cjelosti (solidarna odgovornost). Dakle, avalista može biti pozvan da plati mjeničnu svotu i prije nego što je pokušana naplata od lica za koje je avalirao, odnosno imalac mjenice može da tuži avalistu, a da ne tuži ostale mjenične dužnike, pa čak ni lice za koje je dao aval.
Odgovornost avaliste – isticanje mjeničnih prigovora
Avalista odgovara onako kako odgovara lice za koje je dao aval (honorat) svim licima u mjenici kojima odgovara njegov honorat (licima koja su po rangu u mjenici iza honorata). To znači da avalista može prema imaocu mjenice istaći sve prigovore, kako objektivne (nedostatak bitnog mjeničnog elemtenta, neispravnost mjeničnog pismena, prigovor da je mjenica amortizovana, da nije podnijeta na akcept, da je već isplaćena, da je potpis mjeničnog dužnika falsifikovan, da mjenični dužnik nije bio mjeničnopravno sposoban u vrijeme potpisivanja mjenice i sl.) tako i subjektivne prigovore (da nije izvršen osnovni posao, da nije primljeno mjenično pokriće, da je blanko mjenica popunjena suprotno sporazumu, da je mjenica data uz uslov koji nije ispunjen, da je postignuto poravnanje, komepnzacija, procesni prigovor presuđene stvari ili litispendencije i sl.) koje bi mu mogao istaći njegov honorat.
Obim odgovornosti avaliste
Avalista odgovara prema obimu svog avala (koji može biti potpun (dat za cijelu mjeničnu svotu) ili djelimičan (za dio mjenične svote)). Dakle, avalista jemči samo za onaj iznos koji je naznačen u mjenici (odnosno za dio tog iznosa ako je u pitanju djelimični aval), a ne za bilo koju drugu obavezu koja proizilazi iz odnosa u vezi sa kojim je mjenica izdata. U tom smislu, avalista ne može biti opterećen plaćanjem zateznih kamata zbog docnje u isplati duga, koje nisu uključene u mjeničnu svotu. [1]
Drugačiji je stav suda po reviziji u predmetu br. Rev. 316/96: “Tuženi, kao avalista, odgovara kao i glavni dužnik, njegova obaveza je samostalna, te on snosi sve posledice zbog docnje u plaćanju novčane obaveze, što znači da tužilac od tuženog kao avaliste može potraživati i štetu zbog docnje u plaćanju novčane obaveze, a prema odredbi člana 278. stav 2. ZOO, kao i prema pravilima o šteti i odgovornosti za štetu” (vidi ovdje).
Koja prava ima avalista ukoliko isplati mjenicu umjesto glavnog mjeničnog dužnika?
Ako je avalista isplatio mjenicu, stiče prava lica za koje je jemčio i može se u regresnom postupku naplatiti za isplaćeni iznos mjenice. Pri tome, on se može naplatiti od svog honorata, ali i od svih njegovih dužnika po mjenici (tj. od svih lica koja su po rangu na mjenici ispred potpisa honorata), ne vodeći računa o redoslijedu naplate. Pored isplaćene mjenične svote, avalista ima pravo i na sve troškove koje je imao u vezi sa mjenicom. Međutim, u ovom postupku protiv honoratovih prethodnika po mjenici, oni mogu isticati protiv avaliste sve prigovore (pa i subjektivne) koje su mogli isticati prema honoratu.
Ako je više lica dalo aval za istog mjeničnog dužnika, pa jedan od njih plati mjenicu, on nema mjenično-pravna potraživanja prema saavalistima koji su dali aval za isto lice. Njihov odnos ostaje izvan mjenice i na njega se primjenjuju opšta pravila obligacionog prava.
[1] Ivica Jankovec, Značaj apstraktnog karaktera mjenično-pravnog posla, 646-647. nav. prema Marija Vićić, Blanko mjenica kao sredstvo obezbjeđenja potrošačkog kredita, Pravo i privreda 7-9/2014, 398.