Kada se jemac oslobađa odgovornosti za ispunjenje glavnog duga?

Osnovna karakteristika jemstva je da obaveza jemca u svemu dijeli pravnu sudbinu glavne obaveze. Šta to znači? Prije svega, da u pravilu, obaveza jemca ne može biti veća od obaveze glavnog dužnika i da obaveza jemca prestaje ako prestane obaveza glavnog dužnika, bilo da je ona prestala usljed ispunjenja ili iz nekog drugog razloga.

Ipak, u određenim situacijama može doći do prestanka obaveze jemca, iako nije prestala obaveza glavnog dužnika. Primjera radi, to se može dogoditi ako povjerilac oprosti dug jemcu.  Naime, oprost duga jemcu ne povlači za sobom oprost duga glavnom dužniku, tako da obaveza glavnog dužnika ostaje.

Osim toga, pošto je jemstvo intuitu personae odnos, pretpostavlja se da je jemac pristao da jemči za određenog dužnika imajući u vidu njegovu ličnost, njegov bonitet, odnos povjerenja, prijateljstva i sl. Stoga ako bi  na osnovu sporazuma o preuzimanju duga došlo da promjene glavnog dužnika, došlo bi i do prestanka jemstva.

Prestanak jemstva zbog odugovlačenja sa naplatom potraživanja

Za jemca je posebno značajan slučaj prestanka jemstva zbog povjeriočevog odugovlačenja. Ovaj slučaj prestanka jemstva je zapravo kazna nesavjesnom i neodgovornom povjeriocu koji ne vodi računa o naplati svojih potraživanja. Naime, ako po dospjelosti potraživanja jemac pozove povjerioca da zahtijeva od glavnog dužnika ispunjenje obaveze, pa povjerilac ne postupi na taj način, odnosno ne zahtijeva ispunjenje obaveze od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od prijema poziva, jemac se oslobađa odgovornosti za  ispunjenje obaveze. Ako rok za ispunjenje obaveze nije bio određen, jemac ima pravo da po isteku godine dana od dana zaključenja ugovora o jemstvu pozove povjerioca da odredi datum ispunjenja. Ako povjerilac propusti ovo da uradi u roku od mjesec dana od prijema poziva, jemac se oslobađa odgovornosti.

Pravo na naknadu štete od povjerioca

U nekim situacijama, jemstvo ne prestaje u cjelosti već se jemac djelimično oslobađa odgovornosti za ispunjenje glavnog duga. Odnosno priznaje mu se pravo na naknadu štete od povjerioca. Radi se o situacijama kada povjerilac učini neke radnje koje štete jemcu, u smislu da će jemac zbog njih biti dužan da snosi teret obaveze u većem obimu nego što bi to bio slučaj da povjerilac nije postupio na taj način.

a) Propuštanje obavještavanja

Prije svega, povjerilac ima obavezu obavještavanja jemca o tome da dužnik nije o dospjelosti ispunio svoju obavezu. Sankcija za propuštanje ove obaveze od strane povjerioca nije prestanak jemstva, već naknada štete koju jemac zbog toga trpi.

Naime, u  prethodnom tekstu sam pisala o tome da se obaveza jemca može značajno uvećati u odnosu na iznos za koji je jemčio ugovorom o jemstvu. Tako, pored glavnog duga i redovnih kamata, njegova obaveza može biti uvećana za troškove opomena, eventualne troškove sudskog postupka ali i za sva druga uvećanja obaveze izazvana docnjom ili krivicom dužnika (zateznu kamatu, ugovornu kaznu, naknadu štete i dr.).

Kako bi se dala prilika jemcu da izvrši pritisak na glavnog dužnika da ispuni obavezu ili da je jemac sam ispuni, i na taj način spriječi njeno dodatno uvećanje, zakonska je obaveza povjerioca da obavijesti jemca ukoliko dužnik o dospjelosti ne ispuni svoju obavezu. Ukoliko povjerilac ne postupi na ovaj način biće odgovoran za štetu koju jemac zbog toga pretrpi. Šteta bi u tom slučaju obuhvatala svako uvećanje obaveze koje je nastupilo jer jemac nije bio blagovremeno obaviješten.

U ovom slučaju, iznos koji je jemac dužan da isplati povjeriocu umanjuje se za iznos naknade štete. Dakle, ako bi povjerilac sudskim putem tražio ispunjenje duga u cjelosti, jemac bi imao pravo da istakne svoj protivzahtjev za naknadu štete.

b) Napuštanje garancija

Zakon o obligacionim odnosima eksplicitino propisuje da na jemca koji je namirio povjeriočevo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja. Naime, zaključivanjem ugovora o jemstvu, jemac uglavnom nema namjeru da zaista on bude taj koji će u konačnici snositi teret tuđeg duga, pa čak i ako plati tuđi dug on računa da će imati pravo na regres od glavnog dužnika. Zato Zakon o obligacionim odnosima propisuje da nakon isplate povjerioca, jemac stupa u sva njegova prava do visine isplaćenog duga (subrogacija). U slučaju da povjerilac ne može da preda jemcu sredstva obezbjeđenja, jemčeva obaveza se smanjuje za odgovarajući dio. Naime, ako je potraživanje obebzijeđeno zalogom, hipotekom ili nekim drugim pravom, pa povjerilac napusti zalogu odnosno drugo obezbjeđenje, odnosno izgubi ga svojom nepažnjom i tako onemogući da ovo obezbjeđenje pređe na jemca, jemac se oslobađa svoje obaveze prema povjeriocu za onoliko za koliko bi mogao dobiti vršenjem tog prava.

Ako bi povjerilac tužio jemca za isplatu cjelokupnog iznosa obaveze, jemac bi imao pravo da istakne prigovor prebijanja, na način da traži naknadu štete zbog izgubljenih garancija, čime bi njegova obaveza bila umanjena za taj iznos.

Prestanak jemstva nastupa i u slučaju zastarjelosti obaveze glavnog dužnika. Više o zastarjelosti jemstva možete pročitati u članku Jemstvo – odgovornost za tuđi dug.

Koja su prava jemca nakon što ispuni obavezu glavnog dužnika, i šta se dešava u situaciji kada glavni dužnik umre saznajte u ovom članku:

Koja su prava jemca nakon što ispuni obavezu glavnog dužnika?