Novi pojam vjerodostojne isprave

Vjerodostojnom ispravom se, prema posljednjim izmjenama Zakonu o izvršnom postupku smatraju i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu telekomunikacionih usluga, računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu RTV takse, te odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.

Razlog za ovu intervenciju zakonodavca je činjenica da se pred osnovnim sudovima u Republici Srpskoj svake godine u prosjeku podnese oko 25.000 tužbi u sporovima male vrijednosti, od čega je u oko 16.000 tužbi, u kojima vrijednost spora ne prelazi iznos 1.500 KM, a jedini predloženi i izvedeni dokaz je neplaćeni račun ili izvod za telekomunikacione usluge i RTV taksu, na osnovu kojeg je sud uvažavao postavljeni tužbeni zahtjev. 

Usvojeno rješenje trebalo bi da rastereti osnovne sudove u Republici Srpskoj za oko 16.000 tužbi godišnje u parničnim predmetima, što čini u prosjeku 43% predmeta od ukupnog broja parničnih predmeta na godišnjem nivou koji se vode pred osnovnim sudovima u Republici Srpskoj. Dakle, proširenje pojma vjerodostojne isprave treba da doprinese rasterećenju sudova ali i efikasnijem namirenju povjerilaca

Šta je vjerodostojna isprava?

Vjerodostojna isprava predstavlja poseban osnov za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja. Zakon o izvršnom postupku ne daje definiciju vjerodostojne isprave, nego se ona određuje taksativnim nabrajanjem isprava koje se smatraju vjerodostojnim. To su:

• mjenica i ček s protestom i povratnim računom (ako su potrebni za zasnivanje potraživanja);
• računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća;
• računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu telekomunikacionih usluga; 
• računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu RTV takse;
• odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.

Specifičnosti izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave

Izvršni postupak se pokreće prijedlogom tražioca izvršenja u cilju prinudnog ostvarenja potraživanja i može biti pokrenut na osnovu izvršne isprave ili na osnovu vjerodostojne isprave. Na osnovu izvršne isprave se može sprovoditi izvršenje radi ostvarenja novčanih i nenovčanih potraživanja, dok se na osnovu vjerodostojne isprave može sprovoditi samo izvršenje radi ostvarenja novčanih potraživanja. 

Pokretanje izvršnog postupka na osnovu izvršne isprave znači da tražilac izvršenja posjeduje:

• izvršnu odluku suda ili izvršno sudsko poravnanje

• izvršnu odluku donesenu u upravnom postupku ili poravnanje u upravnom postupku  (pod uslovom da glasi na ispunjenje novčane obaveze), 
• izvršnu notarsku ispravu ili
• drugu ispravu koja je posebnim zakonom određena kao izvršna isprava (npr. obračun plate,  poreska prijava po isteku zakonskog roka za plaćanje njome prijavljene poreske obaveze, sporazum roditelja o izdržavanju djeteta pred organom socijalnog staranja i sl.).

U načelu, to znači da je prije pokretanja izvršnog postupka sud, organ uprave ili notar utvrdio postojanje potraživanja tražioca izvršenja na siguran i autoritativan način. S druge strane, kada je osnov za određivanje izvršenja vjerodostojna isprava, to znači da se izvršni postupak pokreće direktno na osnovu određenih isprava kojima zakonodavac priznaje veći stepen povjerenja u pravnom prometu (bez prethodnog vođenja parničnog ili upravnog postupka). Zbog toga, izvršni postupak na osnovu verodostojne isprave ima određene specifičnosti u odnosu na izvršni postupak na osnovu izvršne isprave.

Sadržina prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave

Prije svega, sam prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave ima drugačiju sadržinu nego prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave. Naime, svaki prijedlog za izvršenje (i na osnovu izvršne i na osnovu vjerodostojne isprave) mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje; tražilac izvršenja i izvršenik; potraživanje čije se ostvarenje traži; sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti (izvršenje na pokretnim stvarima, nepokretnostima, novčanom potraživanju i sl.); predmet izvršenja ako je poznat (konkretne stvari ili prava na kojima će se sprovesti izvršenje, npr. automobil, stan, kuća, plata i sl.)  i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja. Pored toga, prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mora da sadrži i  zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri potraživanje, zajedno sa odmjerenim troškovima. Dakle, ovaj prijedlog sadrži dva zahtjeva: izvršni zahtjev i zahtjev za namirenjem potraživanja. 

Rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave

Ako je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje koji sadrži sve potrebne elemente i ako je uz njega dostavio vjerodostojnu ispravu (u originalu ili ovjerenom prepisu) podobnu za izvršenje, sud će, nakon što utvrdi da je prijedlog dopušten i osnovan, donijeti rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave bez održavanja ročišta, na osnovu spisa.

Izreka ovog rješenja je specifična jer se sastoji od dva dijela:

• u prvom dijelu sud obavezuje izvršenika da namiri potraživanja tražioca izvršenja u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po prijemu rješenja, zajedno sa odmjerenim troškovima;
• u drugom dijelu će odrediti izvršenje radi ostvarenja tih potraživanja. 

Dakle, u prvom dijelu rješenja je sadržana obavezujuća odluka suda koja može da steći svojstvo izvršnosti; u drugom dijelu izvršna odluka, odnosno klasično rješenje o izvršenju u kome sud određuje izvršenje i način njegovog sprođenja. 

Pobijanje rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave

Izvršenik može pobijati prigovorom rješenje o izvršenju u cjelini ili u jednom dijelu. Izvršenik treba da odredi u kom djelu pobija rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave, a ako to ne učini eksplicitno, sud će procijeniti obim pobijanja na osnovu sadržaja obrazloženja. Izvršenik mora svoj prigovor obrazložiti, jer će u suprotnom sud odbaciti prigovor.

Zašto je važno odrediti obim pobijanja rješenja o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave?

U zavisnosti od toga da li se prigovorom pobija rešenje u cjelosti ili djelimično, razlikuju se i odluke koje sud donosi povodom takvih prigovora.

1. Pobijanje rješenja o izvršenju u cjelosti ili u dijelu kojim je utvrđeno potraživanje

Ako  izvršenik pobija  rješenje u potpunosti ili u dijelu kojim je utvrđeno postojanje potraživanja, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom; sud će uputiti tražioca izvršenja na parnični postupak i odgoditi izvšenje. Dakle, ako se prigovor tiče osnovanosti potraživanja čije je ispunjenje naloženo obavezujućim dijelom rješenja o izvršenju, dalje će se postupak sprovoditi pred parničnim sudom, po pravilima parničnog postupka. Odredba čl. 50 st. 4. Zakona o izvršnom postupku izričito normira da će se prijedlog “smatrati tužbom”, dakle zakon ne dopušta mogućnost drugačije odluke ili drugačije pravne situacije, te sud donosi zaključak o upućivanju tražioca izvršenja na parnicu i odgađanju izvršenja (bez upuštanja u osnovanost prigovora), protiv kojeg zaključka nije dopušten pravni lijek.

Ako tražilac izvršenja uspije sa tužbom u parničnom postupku, on može tražiti nastavak odgođenog izvršnog postupka. U tom slučaju, dužan je da podnese prijedlog za nastavak izvršnog postupka u roku od 30 dana od dana izvršnosti odluke parničnog suda, jer će u suprotnom sud obustaviti izvršni postupak. 

Ako tražilac izvršenja ne uspije sa tužbom, odnosno ako parnični sud odbije tužbeni zahtjev, istom odlukom će ukinuti rješenje o izvršenju u pobijanom dijelu i naložiti obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinuće provedene radnje u izvršnom postupku.

2. Pobijanje rješenja u dijelu kojim je određeno izvršenje

Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, ali se ne dira u dio kojim je utvrđeno potraživanje, postupak će se nastaviti kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave. Dakle, sud može prigovor usvojiti, odbiti ili odbaciti kao nepotpun, neblagovremen ili nedozvoljen. Ako sud usvoji prigovor izvršenika (npr. iz razloga što izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena), obustaviće izvršenje i ukinuti sve sprovedene izvršne radnje, ali time ne dira u prvi dio izreke rješenja kojim je utvrđeno potraživanje. Dakle, čak i ako se ovakav prigovor usvoji, prvi dio rješenja kojim je utvrđeno postojanje potraživanja ostaje na snazi i obuhvaćen je pravnosnažnošću, a po proteku roka za dobrovoljno ispunjenje obaveze i izvršnošću.

Dakle, ako izvršenik prigovara na cijelo rješenje ili na prvi dio rješenja o izvršenju kojim mu je naloženo da namiri potraživanje u određenom roku, izvršni postupak se “preobražava” u parnični postupak; ako izvršenik ne napada prvi dio rješenja o izvršenju, taj dio postaje perfektna izvršna isprava na osnovu koje tražilac izvršenja može ponovo tražiti izvršenje. U tom smislu je u Biltenu Vrhovnog suda Srbije br. 4/2005 objavljena sentenca sa obrazloženjem “Pravosnažna odluka izvršnog suda o obavezivanju dužnika da namiri potraživanje iz vjerodostojne isprave, predstavlja izvršnu ispravu i ne može se mijenjati niti se o tom potraživanju može ponovo odlučivati”.