Vanbračna zajednica – pravo na izdržavanje, porodičnu penziju i invalidninu?

U pogledu prava na međusobno izdržavanje supružnika i drugih imovinsko-pravnih odnosa, vanbračna zajednica izjednačena je sa bračnom zajednicom, pod uslovima i na način propisan Porodičnim zakonom. Imovina stečena radom lica u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Ipak, brojne su razlike između bračne i vanbračne zajednice, odnosno prava koja pripadaju bračnim i vanbračnim supružnicima.

 

U ovom tekstu vam donosim pregled odredaba Porodičnog zakona, Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno – otadžbinskog rata u pogledu pravnog položaja vanbračnih supružnika prema ovim propisima. Osim toga, predstaviću vam i praksu Ustavnog suda Hrvatske i posljednju odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u vezi sa položajem vanbračnih supružnika.

Pravo na izdržavanje vanbračnog supružnika

Kada je u pitanju pravo na izdržavanje vanbračnog supružnika (po prestanku vanbračne zajednice), ovo pravo se priznaje vanbračnom supružniku koji nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti, Da bi vanbračni supružnik mogao ostvariti pravo na izdržavanje, potrebno je da je vanbračna zajednica trajala tri ili više godina.

Tužba za izdržavanje može se podnijeti u roku od jedne godine od prestanka vanbračne zajednice. Sud može odbiti zahtjev ako izdržavanje traži lice koje se bez ozbiljnog povoda od strane drugog lica grubo ili nedolično ponašalo u vanbračnoj zajednici, ili ako bi njegov zahtjev predstavljao očitu nepravdu za drugo lice.

Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja lica traje određeno vrijeme, naročito u slučaju kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život.  U opravdanim slučajevima sud može obavezu izdržavanja produžiti. Tužba za produženje izdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je izdržavanje određeno.

Pravo na izdržavanje prestaje ako lice koje to pravo koristi, stupi u brak ili postane nedostojno tog prava.

Obaveza izdržavanja majke vanbračnog djeteta

Vanbračni otac dužan je da, srazmjerno svojim mogućnostima, izdržava majku svog vanbračnog djeteta za vrijeme od tri mjeseca prije porođaja i jednu godinu nakon porođaja, ako majka nema dovoljno sredstava za život.

Pravo na zdravstveno osiguranje?

Prava iz zdravstvenog osiguranja obezbeđuju se članovima porodice osiguranika. Članom porodice smatraju se:

• članovi uže porodice: bračni drug i deca rođena u braku ili van braka, usvojena i pastorčad, ako ispunjavaju uslove iz ovog zakona;
• članovi šire porodice koje osiguranik izdržava: roditelji, očuh, maćeha, usvojilac, deda i baba (pod uslovom da su navršili 50 godina života (majka, maćeha i baba), odnosno 60 godina života (otac, očuh i deda) ili – ako su mlađi, ali nesposobni za privređivanje; unučad, braća i sestre koji su bez roditelja ili za koje je organ starateljstva utvrdio da su bez roditeljskog staranja; djeca koja imaju jednog ili oba roditelja, a koju je osiguranik uzeo na izdržavanje, ako roditelji zbog zdravstvenog stanja ili drugih okolnosti nisu u mogućnosti da privređuju, odnosno da se staraju i da ih izdržavaju.

Bračni supružnik osiguranika ima prava iz zdravstvenog osiguranja dok je u braku sa osiguranikom. Razvedeni bračni drug kome je sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje takođe ima prava iz zdravstvenog osiguranja, ako je u momentu razvoda bio stariji od 45 godina (žena), odnosno 55 godina (muškarac) ili bez obzira na godine života ako mu je u vreme razvoda utvrđena nesposobnost za rad.

Nasuprot tome, vanbračnom supružniku prava iz zdravstvenog osiguranja se ne priznaju ni za vrijeme trajanja vanbračne zajednice, ni nakon njenog prestanka čak i ako mu je utvrđeno pravo na izdržavanje.

Porodična penzija? 

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju propisuje da pravo na porodičnu penziju imaju članovi porodice umrlog osiguranika koji je na dan smrti ispunjavao uslove za invalidsku penziju i članovi porodice umrlog korisnika starosne ili invalidske penzije. Članovima porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije smatraju se:

1. bračni supružnik (udovica, odnosno udovac),
2. razvedeni bračni supružnik ili vanbračni supružnik, ako mu je pravosnažnom presudom suda dosuđeno pravo na izdržavanje,
3. dijete, rođeno u braku ili van braka, usvojeno ili pastorak,
4. dijete bez oba roditelja ili dijete kome su oba roditelja potpuno i trajno nesposobni za privređivanje, koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti, i
5. roditelj (otac i majka, očuh i maćeha, usvojilac) koje je osiguranik ili korisnik penzije izdržavao do svoje smrti

Dakle, vanbračni supružnik može ostvariti ovo pravo pod istim uslovima kao udovac/udovica samo ako mu je pravosnažnom presudom suda prilikom prestanka vanbračne zajednice dosuđeno pravo na izdržavanje. Vanbračni supružnik kome prilikom prestanka vanbračne zajednice nije priznato pravo na izdržavanje, po ovom Zakonu nema pravo na porodičnu penziju.

Porodična invalidnina i druga prava člana porodice poginulog borca?

Prema Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata, članom uže porodice smatra se i lice iz vanbračne zajednice ukoliko je sa poginulim, odnosno umrlim borcem imalo djece. Dakle, postojanje zajedničke djece je opšti uslov koji je potreban da bi vanbračnom partneru bio priznat status i prava propisana tim zakonom.

Pravo na porodičnu invalidninu vanbračni supružnik (koji ima zajedničku djecu sa poginulim/umrlim licem) ostvaruje pod dodatnim uslovom da ima 45 (za žene), odnosno 55 (za muškarce) godina života ili bez obzira na godine života ako je nesposoban za rad i pod uslovom da poginuli nema bračnog druga. Nasuprot tome, bračni drug (udovac/udovica) ima pravo na porodičnu invalidninu nakon 45, odnosno 55 godine i ako nije imao zajedničku djecu  sa poginulim, a bračni drug koji je sa poginulim imao jedno ili više djece, ima pravo na porodičnu invalidninu bez obzira na godine života.

Vanbračna zajednica prema hrvatskom Obiteljskom zakonu

Obiteljskim zakonom iz 2015. godine propisano je sljedeće:

„Izvanbračna zajednica … stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.“

„Nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima, povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano objektivnim razlozima te koje nije nužno za ostvarenje istih predstavlja diskriminaciju temeljem obiteljskog statusa.“.

Tako je odredbama Obiteljskog zakona iz 2015. godine vanbračna zajednica, po svom pravnom položaju i dejstvima u potpunosti izjednačena s bračnom.

Praksa Ustavnog suda Hrvatske

Ustavni sud Hrvatske je u više navrata odlučio u korist izjednačvanja bračne i vanbračne zajednice.

U Izvješću Ustavnog suda o uočenoj pojavi neustavnosti u sustavu mirovinskog osiguranja , navodi se da Ustav Republike Hrvatske ne čini razlike između bračne i vanbračne zajednice. Ipak, Zakon o mirovinskom osiguranju je utvrdio nejednak pravni položaj u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu vanbračnih udovica, odnosno udovaca u odnosu na bračne.

“Polazeći od članka 61. Ustava koji priznaje dvije zajednice obitelji (bračnu i izvanbračnu), a uvažavajući pravnu narav i svrhu obiteljske mirovine u sustavu mirovinskog osiguranja (v. točku 1. ovog Izvješća), Ustavni sud utvrđuje da bi ZOMO-om trebale biti uređene i pretpostavke za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu ne samo bračnim udovicama, odnosno udovcima, već i izvanbračnim udovicama, odnosno udovcima.”

Osim toga, Ustavni sud je zauzeo stav da se pojam “bračni drug” ne može tumačiti usko i mehanički. Stoga se i tamo gdje zakon koristi termin “bračni drug” može smatrati da se odredba odnosi i na vanbračnog supružnika. Ovaj stav je Ustavni sud zauzeo u predmetu u kome je vanbračni supružnik bio obavezan da plati porez na nasljeđe na nekretnine nasljeđenje od vanbračnog supružnika, iako su bračni supružnici oslobođeni obaveze plaćanja tog poreza.

Ustavni sud je zauzeo stav da u konkretnom slučaju nadležna upravna tijela ni Visoki upravni sud nisu ni pokušali sagledati dejstvo svoga tumačenja odnosno primjene prava na konkretan slučaj u svjetlu zabrane diskriminacije i dotadašnjeg razvoja zakonodavnog poretka u Republici Hrvatskoj u smjeru otklanjanja razlika između bračnih i vanbračnih supružnika kad je riječ o imovinskim pravima i o nasljeđivanju imovine. Ustavni sud je utvrdio da je u okolnostima konkretnog slučaja, uskim i mehaničkim tumačenjem pojma “bračni drug” došlo do povrede Ustava.

Pravni položaj vanbračnih supružnika u praksi Ustavnog suda Republike Srpske (Odluka U-22/13 i U-77/14)

Ocjenjujući ustavnost odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju RS, Ustavni sud nije našao da je došlo do diskriminacije vanbračnih supružnika time što im nije dato pravo na porodičnu penziju.

U Odluci U-22/13 sud je cijenio da Ustav ne utvrđuje na neposredan način prava po osnovu penzijskog osiguranja, već daje ovlašćenje zakonodavcu da u cjelini uredi način ostvarivanja prava na pooridčnu penziju članova porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika penzije, poštujući pritom ograničenja koja pred njega postavlja Ustav, a posebno jednakost i ravnopravnost građanja, zaštitu porodice, majke i djeteta.

Nadalje, Ustavni sud je ocijenio da način na koji će ova pitanja biti uređenja predstavljaju odraz cjelishodne procjene zakonodavca u  uređivanju penzijskog i invalidskog osiguranja, dok ocjena opravdanosti i cjelishodnosti zakonskog rješenja nije u nadležnosti Ustavnog suda. Sud nije našao da je došlo do povrede načela jednakosti i ravnopravnosti građana jer se osporene zakonske odredbe odnose jednako, pod istim uslovima, na sva lica koja se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj tim odredbama.

Praksa Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (predmet br. AP 4077/16)

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 11. oktobra 2018. godine usvojio apelaciju i utvrdio da je prekršena zabrana  diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što apelantica, kao vanbračni partner, nije mogla steći pravo na porodičnu penziju po Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju iako je vanbračna zajednica u potpunosti izjednačena sa bračnom zajednicom prema Porodičnom zakonu Federacije BiH.

Odlučujući po apelaciji, Ustavni sud BiH je ocijenio da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenih odluka (kojom apelantici nije priznato pravo na penziju) u svojim odredbama nigdje ne spominje niti daje prava vanbračnim partnerima. Uprkos tome, Ustavni sud nalazi da se, s obzirom na direktnu primjenu i primat Evropske konvencije nad drugim zakonima,  oni zakoni koji nisu usaglašeni sa Evropskom konvencijom moraju primijeniti na način na koji se neće kršiti prava iz Evropske konvencije.

Stoga, Ustavni sud nalazi da u situaciji kada je nesumnjivo da je vanbračna zajednica apelantice i nosioca osiguranja, započela i trajala u vrijeme kada je na snazi bio PZFBiH iz 2005. godine, koji je i dosljedno izjednačio bračnu i vanbračnu zajednicu u pravima i obavezama, kao i da je ta zajednica trajala sve do smrti osiguranika, Ustavni sud smatra da Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 1998. godine nije primijenjen uz dosljedno poštovanje “opredjeljenja iz porodičnog prava o jednakom tretmanu bračne i vanbračne zajednice”.

Ustavni sud je zaključio da apelantica ne može snositi štetne posljedice toga što relevantni zakoni nisu ranije harmonizovani kako bi se provelo dosljedno opredjeljenje zakonodavca da se otkloni diskriminacija u tretmanu vanbračnih i bračnih partnera i u odnosu na ostvarivanje prava na porodičnu penziju.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je zauzeo stav da primjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju iz 1998. godine na način kako su to uradili redovni sud i organi uprave u osporenim odlukama nije imala razumno i objektivno opravdanje. Zbog toga je apelantica na diskriminirajući način lišena mogućnosti sticanja prava na porodičnu penziju.

Ustavni sud je istakao da je 21. februara 2018. godine u “Službenim novinama FBiH” broj 13/18 objavljen novi Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, koji, opet, nije uzeo u obzir vanbračnu zajednicu, niti je regulisao sticanje prava vanbračnim partnerima. Stoga, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da se ova odluka dostavi Vladi Federacije BiH radi harmonizacije Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa Porodičnim zakonom u odnosu na prava i obaveze vanbračnih partnera.

Ovo je svakako pravac u kome bi trebalo mijenjati i propise u Republici Srpskoj. Ako želi da ne diskriminiše svoje građane i da ide u korak sa društvenim razvojem, Republika Srpska bi trebalo da mijenja svoje propise na način da oni omoguće vanbračnim partnerima da  ostvare prava koja zaslužuju, u potpunosti.

Ako želite da saznate više o nasljeđivanju vanbračnih supružnika poročitajte ovaj članak:

Nasljeđivanje vanbračnih supružnika? (Ne)jednakost bračnih i vanbračnih supružnika