Mjenica bi trebalo da obezbijedi mjeničnom povjeriocu maksimalnu zaštitu, u smislu efikasnog ostvarivanja naplate potraživanja od mjeničnog dužnika. Otuda su rokovi za podnošenje mjeničnih tužbi i rokovi zastarjelosti mjeničnih potraživanja redovno kraći, važe posebna pravila vezana za mjenične prigovore, mjenici se priznaje svojstvo vjerodostojne isprave i sl.
U nastavku teksta objasniću šta znači kada kažemo da je mjenica vjerodostojna isprava i koje su specifičnosti izvršnog postupka pokrenutog na osnovu mjenice, kao vjerodostojne isprave.
Izvršna i vjerodostojna isprava
Izvršni postupak služi za prinudno ostvarenje pravne zaštite i po pravilu se sprovodi nakon parničnog postupka u kome je na siguran i autoritativan način utvrđeno potraživanje povjerioca. Dakle, u izvršnom postupku se izvršava već donesena pravnosnažna odluka ili druga izvršna isprava. Prema Zakonu o izvršnom postupku, izvršne isprave su: izvršne sudske odluke i sudskog poravnanja; izvršne odluke donesene u upravnom postupku i poravnanja u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze; izvršne notarske isprave i druge isprave koja je posebnim zakonom određena kao izvršna isprava.
Pored toga, izvršni postupak se može sprovesti i na osnovu vjerodostojne isprave. Vjerodostojne isprave su određene, zakonom nabrojane, isprave koje uživaju određen stepen povjerenja u pravnom saobraćaju, za koje se pretpostavlja da tačno odražavaju pravnu situaciju na koju se odnose i na osnovu kojih sud može odrediti izvršenje radi ostvarenja (namirenja) novčanog potraživanja.
Prema čl. 29 Zakona o izvršnom postupku, vjerodostojna isprava je:
- mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja
- računi ili izvodi iz poslovnih knjiga, za cijenu komunalnih usluga, isporuke vode, toplotne energije, telekomunikacionih usluga, RTV takse, odvoz smeća i
- odluke i knjigovodstveni izvodi Advokatske komore Republike Srpske o visini duga po osnovu članarine.
Navedeno znači da mjenični povjerilac ne mora da pokreće parnični postupak u kome bi dokazivao da njegovo potraživanje nije namireno u ugovorenom roku, već na osnovu mjenice direktno pokreće izvršni postupak. Dopuštanje izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave treba da obebzijedi ekonomičan i brz izvršni postupak.
Prigovor na rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave
Kada mjenični povjerilac podnese prijedlog za izvršenje na osnovu mjenice, sud će ispitati da li je prijedlog dopušten i osnovan i ukoliko su obje pretpostavke ispunjene (na osnovu spisa, bez održavanja ročišta) donijeće rješenje o izvršenju. Jedna od specifičnosti ovog rješenja o izvršenju jesto što ono mora da sadrži da dijela: u prvom dijelu sud utvrđuje postoji li potraživanje i naređuje izvršnom dužniku da u roku od 3 dana od dana dostavljanja rješenja namiri potraživanje zajedno sa utvrđenim troškovima. U ovom dijelu, sud zapravo donosi odluku o utvrđivanju obaveze dužnika da u određenom roku namiri potraživanje povjerioca (kondemnatorna odluka). U drugom dijelu sud određuje izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja (“pravo” rješenje o izvršenju). S obzirom na ovu specifičnost rješenja, i prigovor na rješenje je specifičan.
Izvršni dužnik mora jasno odrediti u kom dijelu pobija rješenje o izvršenju i mora obrazložiti prigovor. Ukoliko ne odredi u kom dijelu pobija prigovor, sud će obim pobijanja procijeniti na osnovu obrazloženja. Prigovor koji nije obrazložen sud će odbaciti.
Prigovor kojim se pobija rješenje u cjelosti ili u prvom dijelu
Ukoliko se rješenje pobija u potpunosti ili u (prvom) dijelu kojim je dužnik obavezan na izvršenje novčane obaveze, prijedlog za izvršenje smatraće se tužbom i u tom slučaju sud će postupati po odredbama parničnog postupka. Dakle, ukoliko izvršni dužnik izjavi blagovremen, dozvoljen i obrazložen prigovor kojim osporava dio u kome je utvrđeno potraživanje (odnosno prvi dio rješenja o izvršenju), izvršenje se odgađa, a prijedlog za izvršenje se smatra tužbom. Sud će pozvati tražioca izvršenja da uredi tužbeni zahtjev u ostavljenom roku, a postupak će dalje teći po odredbama Zakona o parničnom postupku.
Po okončanju parničnog postupka, odnosno nakon pravosnažnosti sudske odluke, ako tužilac uspije sa tužbom, sud će na njegov prijedlog nastaviti izvršenje. Prijedlog za nastavk izvršnog postupka se mora podnijeti u roku od 30 dana od izvršnosti odluke parničnog suda, u suprotnom će sud obustaviti izvršni postupak.
Prigovor kojim se napada samo drugi dio rješenja o izvršenju
Ako se rješenje o izvršenju pobija samo u dijelu kojim je određeno izvršenje, dalji postupak nastaviće se kao postupak po prigovoru protiv rješenja o izvršenju donesenog na osnovu izvršne isprave. U ovom slučaju, pošto dužnik nije osporavao prvi dio rješenja o izvršenju, taj dio (kojim je utvrđena obaveza dužnika da namiri potraživanje) je kao sudska odluka perfektna izvršna isprava. Na osnovu tog dijela bi se moglo ponovo tražiti izvršenje, ukoliko bi po prigovoru drugi dio rješenja (kojim je određeno izvršenje) bio ukinut.
Ovo je logična posljedica činjenice da vjerodostojna isprava u suštini i nije osnov određivanja izvršenja, već je samo osnov za pokretanje izvršnog postupka u kome je osnov za određivanje izvršenja sudska odluka sadržana u rješenju o izvršenju (njegovom prvom dijelu) kojom je utvrđena obaveza dužnika da u određenom roku namiri povjeričevo potraživanje. Na osnovu tog dijela, donose se (istovremeno i u istom sudskom aktu) i druga odluka kojom se određuje prinudno izvršenje te obaveze.
Više o vjerodostojnoj ispravi pročitajte u članku Novi pojam vjerodostojne isprave
Izvori:
Vasiljević M., Trgovinsko pravo, Udruženje pravnika u privredi, Beograd, 2014.
Kreča R. i Sparović Borivoje, Građansko procesno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, 2004.
Račić R. Izvršno procesno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka, 2009.