Razlika između nepotpune i blanko mjenice

O blanko mjenici sam pisala više puta. Ako ste pratili moj blog, mogli ste saznati šta je blanko mjenica, zašto i kako se ona izdaje, koje elemente sadrži u momentu izdavanja, kako se popunjava, kada dospijeva i kada zastarijeva. Ukoliko ste propustili da pročitate ove članke, možete ih naći na linkovima ispod teksta.

U ovom članku ću ukazati na razliku između blanko mjenice, nepotpune mjenice i mjenice kojoj nedostaju pretpostavljeni bitni mjenični elementi.

Blanko mjenica

Blanko mjenica je mjenica koja u trenutku izdavanja, voljom izdavaoca, ne sadrži sve bitne mjenične elemente, a predata je mjeničnom povjeriocu sa ovlašćenjem da je kasnije popuni saglasno sporazumu sa izdavaocem. Dakle, kod blanko mjenice nedostaju određeni mjenični elementi, ali je volja izdavaoca bila da izda baš takvu mjenicu kako bi je mjenični povjerilac naknadno popunio u skladu sa ovlašćenjem koje mu je dužnik predao. Blanko mjenica mora biti popunjena prije nego što bude podnesena na naplatu.
Nepotpuna mjenica

Nepotpuna mjenica, takođe, u momentu izdavanja nema sve bitne elemente, tako da “spolja” može izgledati kao blanko mjenica, ali ona to ipak nije. Ključna razlika jeste (ne)postojanje volje izdavaoca da mjenicu preda mjeničnom povjeriocu nepopunjenu sa namjerom da je on kasnije popuni. Dakle, kod nepotpune mjenice ne postoji takva namjera, pa je ona “manjljiva”. Ukoliko u mjenici nedostaje neki bitni element, onda je ništava, a ukoliko bi bila naplaćena, može se podići tužba iz neosnovanog obogaćenja.

Mjenica kojoj nedostaje neki od pretpostavljenih bitnih elemenata ne smatra se nepotpunom mjenicom, te ne mora biti nepunovažna. Naime, Zakon o mjenici propisuje da se isprava koja nema sve bitne mjenične sastojke ne smatra mjenicom. Ipak, među bitnim mjeničnim elementima Zakon razlikuje bitne mjenične elemente koji se u mjenici moraju izričito navesti (koji moraju biti upisani u mjenično pismeno u momentu podnošenja mjenice na isplatu) i bitne mjenične elemente koji se, ukoliko nisu upisani u mjenično pismeno, pretpostavljaju. Ukoliko u mjenici nedostaju pretpostavljeni bitni mjenični elementi, mjenica neće biti nepounovažna, već Zakon o mjenici uvodi pretpostavku tih elemenata.  Pretpostavljeni bitni mjenični elementi su dospjelost mjenice, mjesto izdavanja mjenice i mjesto plaćanja mjenice:

– ako u mjenici nije označena dospjelost, smatra se da mjenica dospijeva po viđenju (da je dospjela uvijek kada je imalac mjenice prezentuje na isplatu jednom od mjeničnih dužnika);

– ako nije naznačeno mjesto plaćanja, kao mjesto plaćanja će se smatrati mjesto naznačeno pored imena trasata;

– ako nije naznačeno mjesto izdavanja mjenice, takvim će s smatrati mjesto naznačeno pored imena trasanta. 

U primjeru sa slike, u mjenici nije označena dospjelost i mjesto plaćanja, pa se smatra da je u pitanju mjenica koja dospijeva po viđenju, a kao mjesto plaćanja smatra se Bijeljina jer je to mjesto koje je označeno kraj imena trasata.

Kod sopstvene mjenice, u slučaju nedostatka mjesta izdavanja i mjesta plaćanja mjenice, pretpostavlja se da je mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mjenice ono mjesto koje je označeno pored potpisa izdavaoca sopstvene mjenice.

Treba imati na umu da ni ovdje, kao ni kod nepotupne mjenice, ne postoji ovlašćenje mjeničnom povjeriocu da popuni nedostajuće bitne elemente, već se oni pretpostavljaju na način propisan zakonom. Ako bi mjenični povjerilac popunio nedostajući bitni mjenični element na način drugačiji nego što zakon pretpostavlja za dati slučaj, bio bi odgovoran za štetu koju bi mjenični dužnik pretrpio ukoliko bi mjenica bila prenesena trećem licu kome on ne bi mogao istaći mjenični prigovor. 

Postavlja se pitanje šta kada u mjenicu nisu uneseni ni elementi na osnovu kojih se pretpostavljaju navedeni bitni mjenični elementi. Primjera radi, šta ako u mjenično pismeno nije označeno ni mjesto plaćanja niti je pored trasatovog imena upisana oznaka mjesta. S obzirom na to da mjenično pravo ne dopušta bilo kakvo pretpostavljanje na osnovu indikacija van mjenice i da važi samo ono što je uneseno u mjenično pismeno, ovakva mjenica ne bi mogla biti punovažna.

Rezime

Blanko mjenica je mjenica koja u momenu izdavanja najčešće sadrži samo označenje da je mjenica (odštampano na mjeničnom formularu), potpis trasanta i/ili akceptanta (odnosno izdavaoca sopstvene mjenice), ali pored toga postoji i ovlašćenje mjeničnom povjeriocu da naknadno popuni blanko mjenicu na određen način. Otuda, iako u momentu izdavanja ne sadrži sve bitne mjenične elemente, ona nije nepunovažna. Nepotpuna mjenica je mjenica kojoj nedostaju bitni mjenični elementi za koje zakon ne uvodi nikakvu pretpostavku (npr. nije označeno ime remitenta, datum izdavanja mjenice, ne postoji potpis trasanta i sl.) i koju ne prati ovlašćenje za popunu mjenice. Otuda ovakva isprava ne važi kao mjenica. 

Mjenica kojoj nedostaju pretpostavljeni bitni mjenični elementi je mjenica u kojoj nije označena dospjelost, mjesto izdavanja ili mjesto plaćanja, ali koja je punovažna pod uslovom da se nedostajući elementi u konkretnom slučaju mogu pretpostaviti -dospjelost se uvijek može pretpostaviti, dok se mjesto izdavanja i mjesto plaćanja mogu pretpostaviti samo ukoliko je u mjenici pored potpisa trasanta, odnosno pored imena trasata označeno određeno mjesto.

Pročitajte još:

> Šta treba da znate o blanko mjenici

> Dospjelost i zastarjelost blanko mjenice

 

Izvori: 

Carić, S., Bankarski poslovi i hartije od vrijednosti, Novi sad, 2000

Bartoš, M., Antonijević, Z., Jovanović, V., Mjenično i čekovno pravo, Beograd, 1974.

Zakon o mjenici (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/01)