Ukoliko ste se nekad obavezali da kao jemac garantujete tuđu dug i došli u situaciju da morate i da ga isplatite umjesto glavnog dužnika, sigurno ste se zapitali koja su u tom slučaju vaša prava prema glavnom dužniku? Dok plaćanje duga od strane jemca dovodi do prestanka potraživanja povjerioca kako prema jemcu, tako i prema glavnom dužniku, to ipak ne znači da se glavni dužnik definitivno riješio svog duga. Teret duga i dalje ostaje na njemu, samo je došlo do promjene u ličnosti povjeiroca – umjesto ranijeg povjerioca, sada je u toj ulozi jemac koji je platio njegov dug.
Naime, prema Zakonu o obligacionim odnosima, nakon što jemac isplati povjeriocu njegovo potraživanje prema glavnom dužniku, na njega prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima i garancijama njegovog ispunjenja (subrogacija). Dakle, jemac će se moći namiriti od glavnog dužnika za sve što je umjesto njega platio i to tako što po samom zakonu stupa na mjesto povjerioca koga je isplatio. 
Šta jemac (ne) može zahtijevati od dužnika?
Prava jemca prema glavnom dužniku u suštini možemo sumirati jednom prostom rečenicom – dužnik je dužan da vrati jemcu sve što je on za njega isplatio. I to ne samo glavni dug nego i sve troškove koje je eventualno imao, kao i kamatu od dana isplate.
Ukoliko je jemac isplatio povjeriocu samo dio duga (npr. jer je ugovorom o jemstvu njegova odgovornost ograničena) tada od dužnika može potraživati samo taj dio koji je isplatio. U tom slučaju, dužnik će ostati dužan povjeriocu preostali dio duga koji jemac nije ispunio.
Međutim, ako povjerilac i jemac sklope poravnanje, tako da povjerilac pristane da oprosti dio potraživanja, npr. da otpiše zatezne kamate i troškove naplate potraživanja (što je relativno česta pojava u praksi banaka), pa jemac ispuni takav umanjeni iznos, on će od dužnika moći da potražuje samo iznos koji je zaista isplatio povjeriocu. U toj situaciji, iako je isplaćen dio duga, dužnik se oslobodio cijele svoje obaveze, zahvaljujući poravnanju koje je jemac sklopio sa povjeriocem.
Stoga, ako povjerilac u ovom slučaju izda priznanicu da je ispunjenjem prestalo njegovo cjelokupno potraživanje, trebalo bi da naglasi da je prestalo isplatom umanjenog iznosa po osnovu poravnanja, djelimičnog oprosta duga i sl, te koliko je ta isplata iznosila. Naravno, ovo pod uslovom da je povjerilac oprostio dug ne samo u odnosu na jemca, nego i u odnosu na glavnog dužnika (jer oprost duga samom jemcu ne povlači automatski oprost duga glavnom dužniku).
Kao što sam već spomenula, jemac koji je za dužnika ispunio dug ima pravo i na kamatu od dana isplate. Osim toga, jemac ima pravo i na naknadu troškova nastalih u sporu sa povjeriocem od časa kada je obavijestio dužnika o tom sporu, kao i na naknadu štete ako bi je bilo. Dakle, povjerilac je dužan da obavijesti dužnika o sporu koji vodi sa povjeriocem i tek od momenta obavještavanja dužnika može od njega potraživati troškove koji iz tog spora proiziđu. Ovo iz razloga što glavni dužnik može da zna za neke okolnosti koje jemac ne zna ili da ima neke lične prigovore prema povjeriocu koje jemac ne bi mogao istaći, kojima bi odbio zahtjev povjerioca i tako izbjegao vođenje/nastavak spora.
Gubitak prava na naknadu od dužnika
U određenim slučajevima, međutim, jemac neće nakon plaćanja duga “preuzeti” položaj povjerioca prema glavnom dužniku uprkost tome što je ispunio njegovu obavezu.
Ukoliko bi jemac isplatio povjerioca bez znanja glavnog dužnika, dužnik bi imao pravo da protiv jemca upotrijebi sva pravna sredstva koja je u času isplate mogao upotrijebiti protiv povjerioca i time odbiti njegov zahtjev. Dakle, ako jemac ne obavijesti dužnika o svojoj namjeri da isplati povjerioca, pa dužnik propusti da istakne povjeriocu prigovore koje mu je mogao istaći npr. prigovor prebijanja, prigovor neispunjenja ugovora, prigovor prekomjernog oštećenja i sl, dužnik može ove prigovore upotrijebiti protiv jemca i time odbiti njegov zahtjev za naknadu isplaćenog.
Osim toga, ako je jemac isplatio povjerioca bez prethodnog obavještavanja glavnog dužnika, pa ovaj u neznanju ponovo isplati povjerioca za isti dug, on gubi pravo da traži naknadu isplaćenog od glavnog dužnika, ali ima pravo da traži od povjerioca vraćanje onoga što je isplatio.
Jemac gubi pravo na vraćanje isplaćenog od glavnog dužnika i ako bi isplatio potraživanje povjeriocu bez znanja glavnog dužnika, a to potraživanje bude kasnije poništeno na zahtjev glavnog dužnika ili ugašeno prebijanjem. I u ovom slučaju, jemac može da traži vraćanje isplaćenog od povjerioca, a ne od glavnog dužnika.
Regres isplatioca prema ostalim jemcima
Ako je za isto potraživanje povjerioca prema istom glavnom dužniku jemčilo više jemaca, oni imaju status solidarnih jemaca, bez obzira na to da li su jemčili zajedno ili odvojeno. Ovo je dispozitivna zakonska odredba, te je moguće je ugovoriti drugačije.
Jemac koji isplati potraživanje glavnog dužnika ima pravo da zahtijeva namirenje isplaćenog, ne samo od glavnog dužnika, nego i od ostalih jemaca da mu svaki od njih naknadi dio koji pada na njega. Dakle, od sajemaca ne bi mogao tražiti ispunjenje cijelog potraživanja, već se dug dijeli između jemaca tako da svaki snosi svoj dio tereta.
Prava jemca u slučaju smrti glavnog dužnika
Danas.hr u jednom članku ukazuje na situaciju u kojoj glavni dužnik umre, a jemcima ostaje njegov dug. Nažalost, do te situacije u praksi može doći. Naime, osnovno je pravilo da u slučaju smrti glavnog dužnika njegova zaostavština, koju čine kako prava tako i obaveze (dugovi) prelazi na njegove nasljednike. Međutim, nasljeđivanje dugova nije neograničeno. Osnovno pravilo jeste da nasljednici odgovaraju za dugove ostavioca samo do visine svog nasljednog dijela. Stoga, ako je dug povjerioca prema ostaviocu bio veći od vrijednosti naslijeđene imovine, obaveza nasljednika se umanjuje, dok jemac i dalje odgovara za cio, neumanjeni iznos obaveze za koju je jemčio. Osim toga, nasljednici mogu uopšte ne prihvatiti da naslijede umrlog dužnika, kako bi izbjegli prihvatanje njegovih dugova, ali dug i dalje ostaje na jemcu, u punom iznosu.
U praktično istoj situaciji se može naći jemac koji plati dug za dužnika koji nema nikakvu imovinu niti primanja. Prava jemca garantovana zakonom ne znače mnogo, ako ne postoji imovina iz koje bi se mogli namiriti. Stoga je važno da odluka o tome hoćete li nekome biti jemac bude dobro promišljena i racionalna.
Prethodno sam pisala šta je to uopšte jemstvo. A ukoliko vas zanima kada se jemac oslobađa odgovornosti za ispunjenje tuđeg duga, pročitajte ovaj članak :
Kada se jemac oslobađa odgovornosti za ispunjenje glavnog duga?