Porez na nepokretnosti

Porez na nepokretnosti u Republici Srpskoj plaća se na sve nepokretnosti na teritoriji Republike i to kako na zemljište (građevinsko, šumsko, poljoprivredno, industrijsko i ostalo) tako i na građevinske objekte (stan, kuću, poslovne, industrijske i ostale objekte). Porez su jednako obavezni plaćati i domaći i strani državljani, odnosno i domaća i strana pravna lica, ukoliko se nepokretnost nalazi na teritoriji Republike Srpske. Ipak, određene nepokretnosti su izuzete od oporezivanja, kao što ćemo objasniti u nastavku teksta.

 

Ko je obveznik poreza na nepokretnosti

Poreski obveznik poreza na nepokretnosti je prvenstveno vlasnik nepokretnosti, bilo to domaće ili strano, fizičko ili pravno lice. Ukoliko se vlasnik ne može odrediti ili pronaći, poreski obveznik je lice koje po bilo kom osnovu koristi nepokretnost. Ukoliko je nepokretnost u suvlasništvu više lica, svaki suvlasnik je poreski obveznik srazmjerno svom vlasničkom udjelu u nepokretnosti.

Poreska osnovica

Poresku osnovicu za obračun poreza na nepokretnosti čini vrijednost nepokretnosti, koju utvrđuje Poreska uprava. Poreska uprava ovu procijenu donosi na osnovu odluke o visini vrijednosti nepokretnosti po zonama, koju donose skupština opštine/grada za nepokretnosti na svojoj teritoriji, te na osnovu karakteristika nepokretnosti navedenih u prijavi za upis u Fiskalni registar nepokretnosti. Za svaku poresku godinu procijenjena tržišna vrijednost nepokretnosti koja predstavlja osnovicu za obračun poreza je njena vrijednost na dan 31. decembar prethodne godine.

Nastanak poreske obaveze

Poreska obaveza poreza na nepokretnosti nastaje danom sticanja nepokretnosti ili danom početka korišćenja nepokretnosti, u zavisnosti od toga koji je ranije nastupio.

Kada se nepokretnost stekne ugovorom o kupoprodaji, osnovno pravilo je da za sticanje prava svojine na nepokretnosti nije relevantan momenat zaključenja ugovora o kupoprodaji, već momenat upisa tog prava u evidenciju nepokretnosti. U tom smislu, postavlja se pitanje ko je obveznik poreza na nepokretnosti u ovom periodu od zaključenja ugovora o kupoprodaji do momenta upisa tog prava u evidencijama?

Zakon propisuje da je poreski obveznik koji izvrši prenos vlasništva nad nepokretnosti na drugog poreskog obveznika dužan da izmiri sve dospjele poreske obaveze za tu nepokretnost do dana prenosa vlasništva. Ispunjenost ovog uslova, po slovu zakona, provjerava notar u postupku sačivanjava notarske isprave (ugovora o prodaji) i to na osnovu uvjerenja Poreske uprave o stanju poreskih obaveza koje mu je poreski obveznik koji vrši prenos vlasništva dužan dostaviti.
Dakle, Zakon uslovljava prenos vlasništva nad nekretninom plaćanjem poreza na nepokretnost do dana zaključenja ugovora o kupoprodaji pred notarom. Poreski obveznik koji proda nepokretnost je dužan da podnese prijavu za promjenu vlasnika/odjavu nepokretnosti (PVON) u roku od 30 dana od dana prenosa vlasništva nad nepokretnosti.

Kada nastaje poreska obaveza nasljednika?

Kod nasljeđivanja prava svojine na nepokretnostima, poreska obaveza nastaje momentom smrti ostavioca. Naime, osnovno pravilo nasljednog prava je da sva zaostaviština preminulog ostavioca prelazi na njegove nasljednike u momentu njegove smrti, nezavisno od toga kada je sproveden ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju. Ukoliko bi se za momenat sticanja prava svojine uzeo dan pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju (koje ima deklarativan karakter), između dana smrti ostavioca i dana pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju, postojao bi “vakuum” u oporezivanju.

Sve do diobe imovine, nasljednici upravljaju nasljeđenom imovinom zjednički (odnosno postoji zajednička svojina na nasljeđenoj nepokretnosti). U tom slučaju, sve dok se zajednička svojina ne podijeli, svaki zajedničar je poreski obveznik srazmjerno svom udjelu i dužan je da plaća srazmjerni dio poreza na nepokretnost.

Poreska stopa

Na sve nepokretnosti koje nisu oslobođene plaćanja poreza, porez se plaća po stopi od 0.2% od procijenjene tržišne vrijednosti nepokretnosti.

Oslobođenja od plaćanja poreza na poljoprivredno zemljište

Porez na nepokretnosti se ne plaća na obrađeno poljoprivredno zemljište i nepokretnosti koje služe za vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. Zakon o porezu na nepokretnosti ne precizira šta se načelno smatra obradivim poljoprivrednim zemljištem, ali takvu definiciju nalazimo u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Tu je definisano da se pod obradivim poljoprivrednim zemljištem smatraju njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade.Da bi ostvario pravo na osobođenje, poreski obveznik treba da podnese zahtjev za oslobađanje plaćanja poreza uz podnošenje prijave za upis u Fiskalni registar nepokretnosti. Ukoliko poljoprivredno zemljište nije obrađeno, odnosno ukoliko se radi o nepokretnosti koja ne služi za vlastitu poljoprivrednu proizvodnju, postoji obaveza plaćanja poreza na nepokretnosti.

Umanjenje poreske osnovice po članu domaćinstva

Poreska osnovica (tržišna vrijednost nepokretnosti) se umanjuje za vrijednost do 50m2 za obveznika (vlasnika ili korisnika nepokretnosti) i po 10m2 za svakog člana domaćinstva, za nepokretnost koja je njihovo prebivalište. Dakle, ukoliko je riječ o nepokretnosti u kojoj poreski obveznik stanuje sa bračnim partnerom i dvoje djece, imaće pravo na umanjenje od 80m2, te će plaćati porez na nepokretnosti za ovu stambenu jedinicu samo ukoliko je veće kvadrature.

Umanjenje se odnosi samo na jednu nepokretnost u kojoj obveznik i članovi domaćinstva imaju prebivalište.

Ovdje možete pročitati pitanja i odgovore Poreske uprave Republike Srpske vezano za porez na nepokretnosti.

Leave a Reply