Povećati ulog ili dati zajam društvu? Kako donijeti odluku?

Mogućnosti finansiranja društva sa ograničenom odgovornošću

Kada se javi potreba društva za dodatnim finansijskim sredstvima, bilo zbog proširenja poslovanja, novih ulaganja, pokrića gubitaka, nelikvidnosti i sl. članovi d.o.o. imaju na raspolaganju nekoliko opcija. Prva je spoljno zaduživanje društva, kod poslovne banke ili kod nekog drugog subjekta. Međutim, bankarske kredite nije uvijek moguće dobiti, ili su preskupi, uz previsoke kamate. Isto tako je teško naći neko drugo pravno ili fizičko lice koje bi bilo spremno da društvu da pozajmicu.

Stoga članovi društva imaju na raspolaganju drugu opciju – da finansiraju društvo vlastitim novcem, što mogu učiniti unošenjem  novih uloga ili davanjem zajma društvu. U ovom tekstu ću razmotriti neke prednosti i nedostatke jedne, odnosno druge opcije, kako bih vam olakšala rješavanje ove poslovne i pravne dileme.

Kako ograničena odgovornost članova utiče na odluku o finansiranju društva?

Članovi društva sa ograničenom odgovornošću snose rizik poslovanja društva do visine uloga koji su unijeli u društvo prilikom njegovog osnivanja ili prilikom povećanja osnovnog kapitala. To znači da oni, načelno, ne odgovaraju povjeriocima društva svojom ličnom imovinom, a njihov osnovni rizik je gubitak uloga koji su unijeli u društvo.  Naime, oni ne mogu tražiti povrat svog uloga u društvo ukoliko bi bili nezadovoljni poslovanjem društva. Mogu prodati udio u društvu, ali vrijednost udjela može biti znatno niža od vrijednosti uloga ukoliko društvo ne posluje dobro, tako da će time ostvariti gubitak. 

U slučaju stečaja društva, članovi dolaze na red za raspodjelu stečajnog viška, tek nakon namirenja razlučnih (obezbijeđenih) i izlučnih povjerilaca, troškova stečajnog postupka, dugova stečajne mase i stečajnih povjerilaca svih isplatnih redova. Što znači da je raspodjela stečajnog viška članovima samo teoretska mogućnost. U slučaju likvidacije društva, oni imaju pravo na tzv. likvidacioni ostatak koji im pripada srazmjerno udjelima, tek kada se namire povjerioci i troškovi likvidacionog postupka, ukoliko takav ostatak preostane. Dakle, ni u stečaju ni u likvidaciji, članovi se ne smatraju povjeriocima u odnosu na povrat njihovih uloga, već dolaze na red za raspodjelu stečajnog, odnosno likvidacionog ostatka koji preostane po namirenju svih drugih potraživanja i troškova.

Ovaj rizik gubitka uloga koji član unese u društvo, u osnovi, predstavlja najveći nedostatak finansiranja društva putem novih uloga.

Potraživanja člana društva prema društvu 

Ukoliko članovi imaju neka druga potraživanja prema društvu, u odnosu na ta potraživanja oni će imati status povjerioca društva. Na primjer, član društva koji je stekao pravo na isplatu dobiti za potraživanje neisplaćene dobiti ima status povjerioca društva; član društva koji je zaključio ugovor o zakupu sa društvom, za potraživanje zakupnine ima status povjerioca društva; član društva koji je zaključio ugovor o kupoprodaji za potraživanje cijene ima status povjerioca društva i sl.

Isto tako, ukoliko član društva da zajam društvu, u odnosu na povrat zajma on ima status povjerioca društva. Ipak, tu postoje određena ograničenja. Naime, u odnosu na zajam koji članovi daju društvu i druge pravne poslove koje ekonomski odgovaraju zajmu važe posebna pravila. Ta posebna pravila se uglavnom se tiču perioda u kome je zajam dat (da li je društvo tada već bilo u poslovnoj krizi) i povezanosti zajmodavca sa društvom. Neka od tih pravila su predviđena Zakonom o privrednim društvima, a neka Zakonom o stečaju.

Zajam umjesto kapitala

Kada se društvo nalazi u finansijskoj krizi, ono se više ne može zaduživati kod trećih lica po uobičajenim uslovima. Tada zakonodavac očekuje da članovi ulažu u društvo sopstveni kapital i predivđa posebna ograničenja ukoliko se članovi odluče da umjesto ulaganja kapitala u društvo, društvu daju zajam. 

Tako, Zakon o stečaju predviđa da potraživanja koja se odnose na povrat zajma kojim se nadoknađuje kapital nekog člana društva, kao i potraživanja koja se odnose na povrat zajma koji je dalo treće lice a za koje je član društva dao obezbjeđenje ili potraživanja koja su sa tim izjednačena, predstavljaju potraživanja nižeg isplatnog reda.

Poseban tretman Zakon o stečaju predviđa i za neobezbijeđene zajmove lica povezanih sa stečajnim dužnikom nezavisno od toga kada su ovi zajmovi odobreni društvu. Naime, potraživanja povezanih lica po osnovu zajmova i drugih pravnih radnji koje u ekonomskom pogledu odgovaraju odobravanju zajma, u dijelu u kome ti zajmovi nisu obezbijeđeni, takođe imaju rang potraživanja nižeg isplatnog reda.

Dakle, kada su u pitanju povezana lica, njihova neobezbijeđena potraživanja se svrstavaju u rang nižeg isplatnog reda nezavisno od toga da li su dati u vrijeme krize ili ne. Povezanim licima smatraju se:

  1. direktor, član organa upravljanja ili organa nadzora stečajnog dužnika,
  2. član stečajnog dunika koji za njegove obaveze odgovara cjelokupnom svojommvinom,
  3. član ili akcionar s više od 10% učešća (direktno ili indirektno) u kapitalu stečajnog dužnika,
  4. pravno lice koje stečajni dužnik kontroliše u smislu Zakona o privrednim društvima,
  5. lica koja zbog svog posebnog položaja u društvu imaju pristup povjerljivim informacijama ili imaju mogućnost da se upoznaju sa finansijskim stanjem stečajnog dužnika,
  6. lice koj je faktički u poziciji da vrši značajniji uticaj na poslovanje stečajnog dužnika,
  7. lice koje je srodnik po krvi u pravoj liniji bez obzira na stepen ili u pobočnoj liniji do četvrtog stepena srodstva, srodnik po tazbini do drugog stepena srodstva ili bračni supružnik fizičkih lica iz t. 1), 2), 3), 5) i 6).

Prethodno znači da ukoliko član d.o.o. koji posjeduje više od 10% učešća u kapitalu društva ili se po nekom drugom osnovu može smatrati licem povezanim sa društvom, društvu da zajam koji nije obezbijeđen (nije data hipoteka, zaloga i sl.), u odnosu na povrat takvog zajma u slučaju stečaja društva, on ima rang povjerioca nižeg isplatnog reda. Ovo važi bez obzira na to da li je društvo bilo u poslovnoj krizi u vrijeme davanja zajma ili nije.

Pobijanje pravne radnje obebzjeđenja i namirenja zajma kojim se nadomiješta kapital

Čak i ako član (koji nije povezano lice) dobije obebzjeđenje za svoje potraživanje prema društvu, on ne može biti siguran da će se u slučaju stečaja moći namiriti iz datog obezbjeđenja (kao privilegovani, razlučni povjerilac). Naime, Zakon o stečaju predviđa mogućnost pobijanja pravnih radnji kojima se umanjuje imovina stečajnog dužnika i  kojima se remeti ravnomjerno namirenje povjerilaca (odnosno  pogoduju pojedini povjerioci).

Tako je predviđena mogućnost pobijanja pravne radnje kojom je članu društva dato obezbjeđenje (npr. zaloga ili hipoteka na osnovu koje bi član imao položaj razlučnog povjerioca) za potraživanje koje se odnosi na zajam kojim se nadoknađuje kapital ili neko njemu odgovarajuće potraživanje. Ova pravna radnja se može pobijati ako je  bila preduzeta u posljednjih pet godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga.

 Pravna radnja kojom je članu društva omogućeno namirenje potraživanja koje se odnosi na zajam kojim se nadomiješta kapital može se pobijati ako je bila preduzeta u posljednje tri godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga.

Povrat zajma kojim se nadomiješta kapital “u nevrijeme”

U slučaju da društvo koje je u vrijeme krize dobilo zajam od svog člana ili trećeg lica kome je član dao obezbjeđenje, vrati takav zajam u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka odnosno nakon podnošenja prijedloga, taj član društva je dužan da iznos zajma koje je društvo isplatilo vrati društvu.

Pri tome, obaveza člana da vrati iznos koji je društvo isplatilo trećem licu (davaocu zajma) ograničena je na iznos datog obezbjeđenja u vrijeme vraćanja zajma. Dakle, ako je treće lice dalo zajam od 50.000 KM a član društva je dao obezbjeđenje za iznos od 20.000, pa društvo vrati čitav iznos u godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja, član ima obavezu da vrati društvu 20.000, a ne svih 50.000.

S obzirom na sve naprijed navedeno, članovi društva sa ograničenom odgovornošću moraju biti oprezni prilikom davanja zajma sopstvenom društvu, jer iako odobravanje zajma (sa ili bez kamate) ima svoje prednosti, treba imati na umu da ukoliko je društvo nelikvidno ili u krizi odobravanje zajma ili davanje obezbjeđenja za zajam odobren od trećeg lica može imati ovakav nepovoljan tretman.

Leave a Reply