Zastarjelošću, odnosno protekom zakonom propisanog vremena u kome povjerilac nije pokušao da naplati svoje potraživanje, prestaje pravo da se zahtijeva njegovo namirenje (npr. plaćanje cijene za isporučenu robu, vraćanje kredita ili zajma, plaćanje neke izvršene usluge i sl.). Međutim, prekid zastare omogućava povjeriocima da zadrže mogućnost naplate svojih potraživanja uprkos proteku vremena.
Kako biste očuvali svoja prava kao povjerilac, odnosno kako ne biste kao dužnik preduzeli neku radnju koja će dovesti do prekida zastare, važno je da razumijete koje radnje dovode do prekida zastarjelosti, a kada se smatra da do prekida zastare nije došlo iako su određene radnje koje prekidaju zastaru bile preduzete.
U nastavku saznajte šta je zastarjelost, kada dolazi do prekida zastare, kada se smatra da do prekida nije došlo iako su određene radnje koje prekidaju zastaru bile preduzete, te koje su posljedice prekida zastare.
Šta je zastarjelost?
Zastarjelošću prestaje pravo da se zahtijeva ispunjenje obaveze. Nakon što nastupi zastarjelost, više ne možete tražiti naplatu svog potraživanja putem suda. Odnosno možete pokrenuti sudski postupak za naplatu potraživanja, ali će sud odbiti vaš zahtjev ako tuženi istakne prigovor zastare.
Dakle, na zastarjelost sud ne vodi računa po službenoj dužnosti, već samo po prigovoru tuženog. Istina, ako bi vam dužnik ispunio zastarjelu obavezu, ne bi smatralo da je platio nedugovano (ne bi mogao tražiti nazad ono što je dao na osnovu zastarjele obaveze čak i ako je bio u zabludi, tj. u vrijeme ispunjenja nije znao da je obaveza zastarjela).
Zastarjelost počinje da teče prvog dana od dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze, a nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme (1, 3, 5 ili 10 godina) u kome je povjerilac mogao zahtijevati ispunjenje obaveze. Ipak, određene radnje povjerioca i dužnika dovode do prekida toka zastare, što ima za posljedicu da nakon preduzimanja te radnje koja je dovela do prekida, rok za zastarjelost počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo do prekida ne računa se u zakonom određen rok za zastarjelost.
Koje su to radnje koje dovode do prekida zastare?
Zastarjelost se prekida kada dužnik prizna dug. Priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom poveriocu, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje obezbeđenja.
Dakle, ZOO navodi neke od načina na koje se dug može priznati na posredan način, ali i svaki drugi način koji ima isti značaj, smatra se priznanjem duga. Tako se na primjer, prema stavu sudske prakse molba dužnika za odlaganje plaćanja dospjelih obaveza zbog teške finansijske situacije, smatra posrednim priznanjem duga kojim je zastarjevanje prekinuto. Isto tako se smatra priznanjem duga ako je dužnik imao dug koji je trebalo da vraća u devizama (stranoj valuti), a ponudi uplatu u domaćoj valuti, koju povjerilac odbije da primi. Dakle, došlo je do prekida zastare potraživanja, iako uplata nije primljena od strane povjerioca. Ipak, plaćanjem glavnog duga ne priznaje se i potraživanje kamata, pa se ni plaćanjem glavnog duga ne prekida zastarjelost potraživanja zateznih kamata. Osim toga, podnošenje tužbe za naknadu jednog oblika štete, ne prekida zastarjelost potraživanja drugog oblika štete koja nije bila tužbom obuhvaćena.
Kada su u pitanju radnje povjerioca, za nastupanje prekida zastarijevanja nije dovoljno da poverilac pozove dužnika pismeno ili usmeno da obavezu ispuni. Dakle, pismena ili usmena opomena ili poziv dužniku da plati dug, nije pravno relevantna za prekid zastarjelosti, ali može biti značajna za utvrđivanje dospjelosti duga, u slučaju kada nije ugovoren rok za ispunjenje obaveze dužnika.
Da bi došlo do prekida, potrebno je da povjerilac podigne tužbu ili preduzme neku drugu radnju protiv dužnika, pred sudom ili drugim nadležnim organom, u cilju utvrđivanja, obezbjeđenja ili ostvarenja potraživanja (to može biti prijedlog za izvršenje, prijedlog za određivanje mjere obezbeđenja, poziv za miješanje, postavljanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog u krivičnom postupku i sl). Zastarjevanje se prekida i podnošenjem neuredne tužbe, ako se u toku parnice, pa makar i poslije isteka roka zastare, neurednost otkloni, bilo samoinicijativno, bilo po zahtjevu suda.
Kada se smatra da nije došlo do prekida zastare?
U određenim situacijama, međutim, iako je radnja kojom se prekida zastara preduzeta, neće se smatrati da je došlo do prekida zastare. Tako, prekid zastarjevanja izvršen podizanjem tužbe ili drugom radnjom povjerioca preduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom u cilju utvrđivanja, obezbeđenja ili ostvarenja potraživanja, smatra se da nije nastupio ako povjerilac odustane od tužbe ili radnje koju je preduzeo. Smatra se da je tužilac odustao od tužbe i ako je sud donio rješenje da se u toj pravnoj stvari tužba smatra povučenom, tako da ni u tom slučaju nije došlo do prekida zastare.
Smatra se da nije bilo prekida ni ako poveriočeva tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako izdejstvovana ili preduzeta mjera izvršenja ili obezbjeđenja bude poništena. U tom smislu, i ako izvršni postupak bude obustavljen (što ima za posljedicu ukidanje svih sprovedenih izvršnih radnji) neće se smatrati da je podnošenjem prijedloga za izvršenje u tom postupku došlo do prekida zastare. Ovo može biti značajno u slučaju kada se radi o pokretanju izvršnog postupka na osnovu vjerodostojne isprave (mjenice, čeka ili izvoda/računa iz poslovnih knjiga za isporuku toplotne energije, vode, odvoz smeća), jer tada nije prethodno vođen parnični postupak te je prijedlog za izvršenje zapravo prva radnja pred sudom kojom se prekida zastara.
Ipak, ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kog drugog uzroka koji se ne tiče suštine stvari, pa povjerilac podigne ponovo tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravosnažnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastarjevanje prekinuto prvom tužbom. Isto vrijedi i za pozivanje u zaštitu, i za isticanje prebijanja potraživanja u sporu, kao i u slučaju kad je sud ili drugi organ uputio dužnika da svoje prijavljeno potraživanje ostvaruje u parničnom postupku.
Prekid zastarjevanja potraživanja prema glavnom dužniku ima dejstvo prema jemcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom ili radnjom povjerioca pred sudom protiv glavnog dužnika.
Kad zastarjevanje ponovo počinje da teče nakon prekida?
Zastarjevanje prekinuto priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prebijanja potraživanja u sporu, odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarjevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Ako je prekid zastarjevanja nastao prijavom potraživanja u stečajnom postupku, zastarjevanje počinje teći iznova od dana okončanja ovog postupka. Isto važi i kad je prekid nastao zahtjevom prinudnog izvršenja ili obezbeđenja. Zastarjevanje koje počinje teći iznova posle prekida, navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastarijevanje koje je prekinuto.
Ako je prekid nastao priznanjem duga od strane dužnika, a povjerilac i dužnik su se sporazumjeli da izmijene osnov ili predmet obaveze, novo potraživanje zastarjeva za vrijeme koje je određeno za njegovu zastarjelost.
[…] toga, sud je zauzeo stav da isplatom dijela duga nakon raskida ugovora o kredita ne dolazi do prekida zastarjelosti potraživanja preostalog isplaćenog duga. Ovo je naročito zanimljivo jer se inače plaćanje […]
[…] radnje u cilju naplate potraživanja bilo prema glavnom dužniku bilo prema jemcu može izazavati prekid zastare (kada rok za zastarjelost počinje teći ispočetka), i time produžiti i rok za zastarjelost […]