Prema odredbama Zakona o stečju, stečajni dužnik je pravno lice ili dužnik pojedinac nad kojim je otvoren i vodi se stečajni postupak. Dakle, stečajni postupak može se sprovesti nad imovinom pravnog lica i nad imovinom dužnika pojedinca.
Ko je “dužnik pojedinac”? Ovo je pitanje koje često zbunjuje studente prava, jer na osnovu navedene odredbe zaključe da u Republici Srpskoj nad imovinom bilo kojeg fizičkog lica ili preduzetnika može biti proveden stečajni postupak. Stoga ću ukratko objasniti šta se smatra stečajem nad imovinom pojedinca (fizičkog lica) u uporednom pravu, a ko je dužnik pojedinac prema našem Zakonu o stečaju.
Šta je to stečaj nad imovinom fizičkih lica (individualni stečaj)?
Kada govorimo o stečaju nad imovinom fizičkih lica, odnosno individualnom stečaju, u uporednom pravu se pod time se podrazumijeva stečaj nad imovinom fizičkih lica koja obavljaju privrednu djelatnost (preduzetnici). U nekim državama, individualni stečaj obuhvata i ostala fizičkih lica tj. potrošače (consumer bancruptcy), nezavisno od toga obavljaju li neku privrednu djelatnost.
Naravno, riječ je o stečaju koji se sprovodi nad imovinom ovih lica, a ne nad njihovom ličnošću. Otuda nije ispravno reći da je riječ o “stečaju nad fizičkim licem”. Kod stečaja pravnih lica možemo reći da se radi o “stečaju nad pravnim licem” jer je osnovna posljedica stečaja pravnih lica prestanak subjektiviteta pravnog lica, tj. njegovo brisanje iz registra u koji je upisan.
Individualni stečaj kao novi početak za “poštene a nesrećne dužnike”
Osnovna svrha individualnog stečaja je novi finansijski početak za dužnika, uz kolektivno, ravnomjerno, pravično i prinudno namirenje neobezbijeđenih povjerilaca. To se postiže na način što fizičko lice, kroz stečajni postupak, biva oslobođeno od odgovornosti za plaćanje preostalih obaveza odmah ili po proteku određenog vremena.
Iako sve veći broj država poznaje neku vrstu individualnog stečaja, značajne su razlike u pogledu pitanja koja fizička lica su obuhvaćena, obezbjeđuje li se oslobođenje od odgovornosti za plaćanje preostalih obaveza ili ne, uzimaju li se u obzir razlozi insolventnosti (poput nezaposlenosti, ekonomske recesije i sl.) ili ne, itd.
U Republici Srpskoj je ranije postojao stečaj nad imovinom fizičkog lica – preduzetnika, te nad imovinom fizičkih lica – ortaka u ortačkom i komplementara u komanditnom društvu (prema Zakonu o stečajnom postupku iz 2002. godine). Novi Zakon o stečaju predviđa da je dužnik pojedinac samo ortak ortačkog društva i komplementar komanditnog društva, dok preduzetnik više nije predviđen kao stečajni dužnik. Dakle, dužnik pojedinac može biti samo lice koje je član (ortak/komplementar) društva sa neograničenom odgovornošću članova (ortačkih i komanditnih društava).
Stečaj nad imovinom ortaka i komplementara
Osnovno pravilo jeste da privedna društva za svoje obaveze odgovaraju svojom cjelokupnom imovinom. Međutim, kod ortačkih i komanditnih društava, ova odgovornost društva je “pojačana” odgovornošću njegovih članova prema povjeriocima društva. Ortaci i komplementari odgovaraju solidarno i neograničeno, cjelokupnom svojom imovinom za obaveze društva. Stoga, u slučaju stečaja nad ortačkim ili komanditnim društvom, u cilju namirenja povjerilaca društva, može se sprovesti i stečaj nad imovinom njegovih članova, te će u tom slučaju, njihova lična imovina ući u stečajnu masu i služiti za raspodjelu među povjeriocima. Kako bi obezbijedio minimum egzistencije ovim dužnicima, Zakon predviđa da se određen iznos odobri na ime izdržavanja stečajnog dužnika, kao i lica koja on izdržava, bilo da mu se ostavi na raspolaganje od njegovih prihoda, ili (ukoliko nema prihoda) da se odobri iz stečajne mase.
Zanimljiva lekcija iz istorije
Bankrot ili stečaj fizičkih lica bio je predmet regulisanja i u starom Rimu. Rimski Zakon XII tablica predviđao je veoma oštre kazne za dužnike koji nisu bili u stanju da izvršavaju svoje obaveze. Izvršenje nad ličnošću dužnika sprovodilo se tako što je pretor dosuđivao poveriocu da ovoga odvede svojoj kući u dužnički zatvor. Dužnički zatvor mogao je trajati i do 60 dana, pri čemu je ovaj mogao biti vezan ili okovan. Poverilac je bio u obavezi da dužnika, za vreme trajanja ovog roka, tri puta izvede pred pretora u sajamske dane u cilju nalaženja nekog ko bi otkupio njegov dug. Ako do toga ne bi došlo poverilac ga je mogao prodati u ropstvo “trans Tiberium” ili ga ubiti .
Kasnije dolazi do ublažavanja svireposti personalnog izvršenja i to od uvođenja formalnog građanskog postupka putem instituta missio in bona i cessio bonorum.
Missio in bona se odnosi na izvršenje na imovini dužnika. Postupak se sprovodio na osnovu odluke pretora kojom je on davao ovlašćenje poveriocu da uzme celokupnu dužnikovu imovinu, bez obzira na visinu duga, sam ili pomoću sile, u cilju njene prodaje i namirenja svojih potraživanja. Missio in bona je za sobom nosila i gubitak časti dužnika. Po institutu cessio bonorum, dužnik je dobrovoljno ustupao svoju imovinu poveriocima radi naplate potraživanja. Ovaj institut, za razliku od prethodnog missio in bona, štitio je dužnika od gubitka časti i mogućnosti da bude zatvoren. Iz unovčene imovine najpre su se namirivala potraživanja poverilaca, a ono što je preostajalo ostavljalo se dužniku da time slobodno raspolaže.”
(Izvor: Vladimir Čolović, Stečaj fizičkih lica, Godišnjak Fakulteta pravnih nauka)
Lekcija za budućnost?
Kao što sam već ukazala, države se među sobom razlikuju u pogledu regulative individualnog stečaja, ali je moderni trend uvođenje ove vrste stečaja u zakonodavstvo sve većeg broja država. Najrazvijeniju regulativu i sudsku praksu potrošačkog, odnosno građanskog stečaja imaju anglosaksonske zemlje, dok je na evropsko tlo ovaj institut ušao krajem 20 vijeka (prvo u Dansku, još 1984. godine). Među posljednjim u Evropskoj uniji, potrošački stečaj su uvele Grčka i Hrvatska.
Značaj i prednosti ove vrste stečaja su nesumnjivi. Pružanje pojedinicima šanse za novi početak, vraćanje ličnog dostojanstva i osjećaja vrijednosti u očima porodice i društvene sredine je jednako korisno i za pojedince i za društvo u cjelini. Naravno, stečajna regulativa u ovoj oblasti treba da bude podešena tako da spriječi zloupotrebu i prevarno postupanje neasvjesnih dužnika, ali postojanje takvih dužnika ne treba da bude izgovor da se onim “poštenim, a nesrećnim” dužnicima uskrate pogodnosti individualnog stečaja. Pandemija korona virusa sa razornim posljedicama po ekonomiju država širom svijeta je još jednom pokazala značaj individualnog stečaja, što su određene države prepoznale (npr. Kina, tačnije Šenžen) i uvele ovaj institut u svoje zakonodavstvo, kao jednu od mjera za ublažanje tih posljedica. Da li će i Republika Srpska krenuti u tom pravcu, ostaje da vidimo.
Izvori:Vuk Radović, Individualni stečaj – stečaj nad imovinom fizičkog lica, Dosije, Beograd, 2006.
Vladimir Čolović, Stečaj fizičkih lica, Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, br. 7/2017.Zakon o stečaju (Službeni glasnik Republike Srpske, br- 16/2016), čl. 3. st. 2; čl. 15, tač.7.; čl. 89.