Zanima vas kako PDV utiče na vaše poslovanje u BiH? Bilo da već imati sopstveni biznis ili tek razmišljate da ga pokrenete, važno je da razumijete ključne aspekte PDV sistema. Prije svega, kada nastaje obaveza registracije, kako PDV utiče na vaše poslovanje i da li postoji razlog da se dobrovoljno registrujete kao PDV obveznik? U nastavku saznajte odgovore na ova pitanja.
Ko snosi teret PDV-a a ko je poreski obveznik?
Kada odete u trgovinu da kupite omiljenu čokoladu koja košta 5 KM, vi je zbog PDV-a plaćate 17% više. Iako je trgovac PDV-obveznik, tj onaj koji prikuplja i plaća porez državi, on je teret PDV prevalio na svog kupca, kroz uvećanu cijenu.
Naime, PDV-om se oporezuju isporuke dobara i pružanja usluga koje poreski obveznik izvrši u BiH uz naknadu, u okviru obavljanja djelatnosti, te uvoz dobara u BiH. Iako je PDV porez na promet, tj. on se tehnički vezuje za čin prometa, suštinski PDV pogađa potrošnju (rashode koji imaju kupci da bi nabavili dobra i usluge).
Ko ima obavezu da se registruje kao PDV obveznik?
Obavezu da se registruju kao PDV obveznici imaju lica čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama (i promet dobrima oslobođenim uz kredit) u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 100.000 KM. Međutim, PDV nije samo porez za veliki biznis. Kao PDV obveznici mogu registrovati i lica čiji ukupan promet dobara ili usluga u prethodnoj godini ne prelazi ili nije vjerovatno da će preći iznos od 100.000 KM. Dakle, i “manji igrači” na tržištu čiji promet ne dostiže ovaj prag mogu dobrovoljno da postanu dio sistema PDV i da se registruju kao PDV obveznici?
Ali zašto bi se neko dobrovoljno registrovao za PDV, ako ne mora? Zašto bi neko želio da bude obveznik još jednog poreza i da svoje proizvode i usluge prodaje skuplje za 17%? Odgovor nije sasvim jednostavan i zahtijeva razumijevanje PDV-a, odnosno načina na koji PDV funkcioniše.
Kako funkcioniše PDV?
Kada malo dublje zaronimo u svijet PDV-a, otkrivamo zanimljiv paradoks. Na prvi pogled, može se činiti da oni koji su oslobođeni plaćanja PDV-a ustvari prolaze bolje – ne moraju ga ni obračunavati ni plaćati. Međutim, oni istovremeno ne mogu odbiti PDV koji su platili na proizvode ili usluge koje su kupili za svoje poslovanje, što znači da taj porez na kraju ipak osjete na svojoj koži.
“PDV je porez kod kojeg su oni koji za sebe vjeruju da su oslobođeni ustvari oporezovani, a oni koji za sebe vjeruju da su oporezivani u načelu su oslobođeni…Ko god shvati značenje ovog, neće imati problema da razumije PDV.”
Prvi dio paradoksa “oslobođeni je u stvari pogođeni” znači da obveznik čije su trasakcije oslobođene PDV-a, ne obračunava PDV na svoje isporuke. Međutim, on istovremeno nema pravo da odbije PDV koji je on platio na dobra i usluge koje su njemu isporučene (obračunat u nabavnoj cijeni). Dakle, oslobođeni će faktički da snosi teret PDV-a koji plaća kroz nabavnu cijenu dobara i usluga. Pošto ne može obračunati i iskazati PDV na dobra i usluge koje on isporučuje, ne može ni odbiti PDV koji je on platio. Stoga on prolazi kao krajnji potrošač jer ga konačno pogađa PDV koji su mu obračunali i naplatili njegovi dobavljači.
Drugi dio paradoksa, da je “oporezovani u stvari rasterećen”, znači da poreski obveznik obračunava PDV na isporuke dobara ili pružanje usluga i ima pravo da od poreza koji duguje državi odbije ulazni porez. Dakle, PDV obveznici imaju mogućnost “prebiti” PDV koji plaćaju na ulazne račune s onim koji obračunavaju na svoje izlazne račune. Uz to, podižući za iznos PDV-a cijenu po kojoj prodaje dobra, odnosno pruža usluge, poreski teret prevaljuje na svoje kupce, odnosno korisnike usluga.
Ulazni porez je iznos PDV-a koji je poreskom obvezniku obračunat na promet dobara ili usluga, kao i iznos PDV-a koji plati prilikom uvoza dobara koja će koristiti u svrhu poslovanja. Odnosno, to je iznos PDV-a koji je posebno iskazan u poreskim fakturama za promet dobara i usluga koje su poreskom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici, kao i iznos PDV-a koji je plaćen prilikom uvoza i posebno iskazan u jedinstvenoj carinskoj ispravi (JCI).
Dakle, pozitivna strana PDV-a je što imate pravo na odbitak ulaznog PDV-a: PDV koji plaćate na dobra i usluge koji vam isporučuju vaši dobavljači (ulazni PDV) možete odbiti od iznosa PDV koji vi treba da platite (vaše poreske obaveze). Ponekad, to može značiti čak i povrat novca od države! Ukoliko je PDV koji ste platili vašim dobavljačima veći od PDV koji vi dugujete, tada imate pravo na povrat PDV-a od UIO.
Primjeri:
ABC d.o.o. koji je PDV obveznik, nabavlja opremu za video nadzor od drugog PDV obveznika. U toku jednog poreskog perioda je nabavio opremu u vrijednosti od 150.000 KM, na koju je platio 25.500 KM PDV. U istom tom periodu izvršio je usluge montaže i održavanja opreme za različite subjekte u iznosu od 100.000 KM i na cijenu pruženih usluga obračunao 17.000 KM PDV-a. To znači da će da je ulazni porez veći od izlaznog u datom poreskom periodu, te će obveznik imati pravo na povrat PDV-a u iznosu od 8.500 KM. Vidimo da je ABC d.o.o. kao onaj koji je oporezovan, ustvari rasterećen jer ne snosi teret PDV.
Ukoliko je pak, opremu za video nadzor u istom iznosu nabavio fakultet koji je oslobođen obaveze plaćanja PDV-a za pružanje usluga obrazovanja; on je, takođe, morao da plati 25.500 KM PDV-a, ali pošto na usluge koje pruža ne može da obračuna PDV on nema pravo ni da vrši odbitak ovog ulaznog PDV-a, što dalje znači da konačno snosi teret plaćenog PDV-a. Dakle, fakultet koji je oslobođen PDV-a je ustvari pogođen PDV-om.
Zaključak? Kada uđete u sistem PDV-a morate naplaćivati PDV na dobra i usluge koje isporučujete svojim kupcima i drugim poslovnim subjektima; Teret PDV-a prebacujete na njih kroz povećavanje cijene vaših dobara i usluga. PDV koji naplatite morate uplatiti Upravi za indirektno oporezivanje BiH, ali imate pravo da od PDV-a koji ste dužni da uplatite odbijete PDV koji ste vi platili. Ideja je da se PDV koji naplatite i PDV koji platite “prebiju”. Ono što preostane nakon prebijanja (ako je više PDV-a koji ste naplatili u odnosu na PDV koji se platili) uplaćujete UIO, odnosno (ako je više PDV koji ste platili u odnosu na PDV koji ste naplatili) UIO vrši povrat PDV-a.
Više o uslovima za povrat PDV-a, pročitajte na ovom linku.
Zašto bi se iko dobrovoljno registrovao kao PDV obveznik?
Ukoliko neki poslovni subjekt ima veliko učešće inputa nabavljenih od subjekata koji su PDV obveznici (koji obračunavaju PDV na isporučena dobra i pružene usluge), njemu se ne isplati ne biti u sistemu PDV-a jer ne može odbiti prethodni porez, pa mora da snosi teret plaćenog PDV-a. Drugim riječima, ulaskom u sistem PDV-a troškovi poslovanja će biti jeftiniji za iznos PDV-a jer će moći odbijati PDV plaćen po svim ulaznim računima. Isto tako, ukoliko mu je značajno učešće prihoda koje ostvaruje isporukama drugim PDV obveznicima, više će mu se isplatiti da bude u sistemu PDV-a, jer će PDV obveznici radije kupovati od drugih PDV obveznika (koji će im obračunati PDV) jer će taj ulazni PDV moći odbiti od svog izlaznog PDV-a.
Zamislite sebe kao vlasnika male pekare “Fini kroasan”. Vaša pekara je poznata po najmekšim kroasanima u gradu i vaš posao brzo raste, imate sve više kupaca. Da biste zadovoljili rastuću potražnju, brašno, jaja, maslac, džem i dr. morate kupovati od velikih dobavljača. Svi oni vam na računima dodaju PDV koji plaćate zajedno sa cijenom ovih dobara. Sada, kao vlasnik “Finog kroasana” vi izdajete račune u kojima ne smijete iskazati PDV (iako ćete faktički određujujući cijenu uračunati i iznos PDV-a koji ste prethodno platili na dobra koja ste kupili). Kako ne možete iskazati PDV u svojim računima prema kupcima, vi ne možete ni odbiti PDV koji ste platili svojim dobavljačima.
Ukoliko bi vaše proizvode u svoju ponudu želio uključiti neki lanac trgovina ili neki restoran koji je u sistemu PDV-a, njima će više odgovarati da i vaša pekara bude u sistemu PDV-a, jer će PDV koji su platili na vaše pekarske proizvode (ulazni PDV) moći odbiti od svog izlaznog PDV-a.
Nasuprot tome, ukoliko neki poslovni subjekt pretežno isporučuje dobra ili pruža usluge licima koja nisu PDV obveznici, njemu se više isplati da ne bude u sistemu PDV-a. Naime, ulazak u sistem PDV-a za njega bi značilo da podiže cijenu isporučenih dobara i usluga, kako bi trošak PDV-a prevalio na krajnjeg korisnika, ali to podizanje cijene može da “otjera” kupce kod konkurenata koji nisu u sistemu PDV-a i čija su dobra i usluge otuda jefitnija. Pored poskupljenja dobara i usluga, i usluge knjigovodstva su skuplje za PDV obveznike, zbog potrebe za vođenjem dodatnih evidencija (KIF, KUF) te mjesečnog ili tromjesečnog obračuna.
Tako, nekome ko pravi ručno rađeni nakit i prodaje ga prolaznicima, turistima, “običnim” ljudima, neće odgovarati da bude u sistemu PDV-a.
Dakle, u svakom konkretnom slučaju potrebno je dobro razmisliti i izvagati razloge za i protiv, pa onda odlučiti. Ali je potrebno imati na umu da ukoliko se odlučite za dobrovoljnu registraciju za PDV, morate ostati PDV obveznik narednih 60 mjeseci (5 godina), što je prilično dugo razdoblje. Nasupot tome, lica koja su ušla u sistem PDV-a jer su bila obavezna po zakonu da se registruju, mogu se odjaviti ukoliko im u prethodnoj godini oporezivi promet dobara i usluga padne ispod propisanog praga (od 100.000 KM).
Da biste upotpunili svoje znanje neophodno za navigaciju kroz kompleksni teren PDV-a i shvatili kako PDV utiče na vaše poslovanje, pročitajte i ostale članke na ovu temu:
- Uslovi za odbitak ulaznog poreza
- Kada PDV obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza
- Poseban postupak oporezivanja poljoprivrednika koji nije PDV obveznik (pravo na paušalnu PDV naknadu)
- Uslovi za povrat PDV-a
- PDV tretman manjka dobara
Dodatne informacije i obrasce prijava za registraciju možete naći na sajtu Uprave za indirektno oporezivanje.