Uslovi za odbitak ulaznog PDV-a

Svijet u kome bi postojao porez na dodatu vrijednost, bez instituta odbitka ulaznog PDV-a mogli bismo opisati kao svijet gdje svako putovanje dobara i usluga kroz lanac snabdijevanja dodaje novi sloj PDV-a na već oporezovanu vrijednost. PDV bi imao kumulativni efekat jer bi porez plaćen u jednoj fazi ušao u osnovicu za obračun PDV-a u narednoj fazi. Što bi neko dobro prolazilo kroz veći broj prometnih faza, to bi ukupan poreski teret postajao veći.

Slikovito opisano, to bi bilo kao da se penjete stepenicama gdje svaki novi korak nije samo viši od prethodnog, već svaka stepenica raste svaki put kada napravite korak. Zbog toga sva savremena poreska zakonodavstva institutom odbitka ulaznog (prethodnog) poreza obezbjeđuju nekumulativnost PDV-a.

Uzmimo, na primjer, proizvodnju sira u svijetu bez odbitka ulaznog PDV-a. Počinje sa mljekarom koji proizvodi mlijeko i prodaje ga mljekari koja proizvodi sir. Ukoliko je mljekar PDV obveznik, mljekara će platiti PDV na kupljeno mlijeko.  Mljekara će zatim koristiti to mlijeko za proizvodnju sira, plaćajući PDV i na cijeli proces obrade (na sve druge inpute koje je nabavila da bi proizvela sir). Kada mljekara prodaje sir trgovini, trgovina plaća PDV. Konačno, kada trgovina prodaje sir potrošačima, PDV se ponovno naplaćuje od potrošača. Bez instituta ulaznog PDV-a, svaki od ovih koraka ne bi samo dodavao iznos PDV-a na cijenu sira, već bi porez plaćen na prethodnim transakcijama bio uključen u osnovicu za novi PDV, značajno povećavajući cijenu za krajnjeg potrošača.

 

 

Šta je ulazni PDV?

Ulazni porez je iznos PDV-a koji je poreskom obvezniku obračunat na promet dobara ili usluga, kao i iznos PDV-a koji plati prilikom uvoza dobara koja će koristiti u svrhu poslovanja. Odnosno, to je iznos PDV-a koji je posebno iskazan u poreskim fakturama za promet dobara i usluga koje su poreskom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici, kao i iznos PDV-a koji je plaćen prilikom uvoza i posebno iskazan u jedinstvenoj carinskoj ispravi (JCI).

Ulaznim PDV-om smatra se i:

• iznos PDV-a koji je platio poreski zastupnik koga odredi obveznik PDV-a koji u BiH nema sjedište niti stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u BiH; odnosno iznos PDV-a koji je platio primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja ukoliko pružalac usluga koji nema sjedište u BiH ne odredi poreskog zastupnika;
• iznos paušalne naknade koju poreski obveznik iskaže na potvrdi o plaćanju prilikom nabavke dobara i usluga od poljoprivrednika.

Naime, svi poljoprivrednici koji nisu PDV obveznici i čiji je ukupan katastarski prihod (za sve članove domaćinstva) niži od 15.000 KM imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez prilikom kupovine poljoprivrednih i šumskih dobara i poljoprivrednih usluga, pod uslovom da izvrše promet poljoprivrednih ili šumskih proizvoda, odnosno poljoprivrednih usluga PDV obveznicima Time se djelimično kompenzuju troškovi PDV-a obračunatog na inpute koji pogađaju poljoprivrednika kao da je krajnji potrošač.

Kada poljoprivrednik izvrši promet poljoprivrednih ili šumskih proizvoda, ili poljoprivrednih usluga PDV obvezniku, primalac (PDV obveznik) je dužan da obračuna PDV naknadu po stopi od 5% neto vrijednosti primljenih dobara/usluga. Nakon što plati poljoprivredniku puni iznos vrijednosti primljenih dobara/usluga i PDV naknade (i o tome izda potvrdu o plaćanju), priznaje mu se pravo da obračunati (i plaćeni) iznos PDV naknade odbije kao ulazni porez.

Primjera radi, Vitaminka kupi maline od poljoprivrednika (koji nije PDV obveznik) po cijeni od 10.000 KM. PDV naknada iznosi 5% od vrijednosti maline (500 KM), što znači da će Vitaminka biti dužna da plati poljoprivredniku ukupno 10.500 KM. Nakon što plati punu cijenu zajedno sa PDV naknadom i izda potvrdu o plaćanju, Vitaminka ima pravo da iznos PDV naknade (500 KM) odbije kao ulazni porez od iznosa PDV-a koji duguje na svoje isporuke dobara ili pružanja usluga (npr. isporuku smrznute maline).

Kada se može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a

Pravo na odbitak ulaznog poreza poreski obveznik ima ukoliko dobra nabavljena u Bosni i Hercegovini ili iz uvoza, odnosno primljene usluge koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:

• koji je oporeziv PDV-om (npr. kada konsultantska firma nabavi kompjuter za potrebe pružanja konsultantskih usluga, ona plaća PDV na kupljeni kompjuter, obračunava PDV na izvršene konsultatske usluge i u konačnici od PDV koji duguje za izvršene konsultantske usluge ima pravo da odbije ulazni porez plaćen na kupljeni kompjuter);
• za koji postoji oslobođenje od plaćanja PDV-a sa pravom na odbitak ulaznog poreza. Na primjer, izvoz i prevozne usluge u vezi sa izvozom oslobođene PDV-a uz pravo na odbitak ulaznog poreza. Uzmimo da je poreski obveznik Doormont nabavio od drugog PDV obveznika u BiH stakla za PVC stolariju u vrijednosti od 100.000 KM, na koji je iznos platio 17% PDV-a (17.000 KM). Dakle, nabavna cijena robe sa PDV-om je 117.000 KM. Kada Doormont bude izvozio PVC stolariju u inostranstvo, on neće biti dužan da plati PDV na prodajnu cijenu te robe, ali mu se ipak priznaje pravo na odbitak ulaznog PDV-a u iznosu od 17.000 KM.
• koji je izvršen u iznostranstvu, ako bi za taj promet imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini. Naime, promet izvršen u inostranstvu ne predstavlja oporezivu transakciju u BiH, ali se poreskom obvezniku priznaje pravo na odbitak ulaznog poreza ukoliko bi on imao pravo na odbitak da je takav promet izvršen u BiH (npr. građevinsko preduzeće nabavlja građevinski materijal od drugog poreskog obveznika iz BiH, koji će koristiti u izgradnji zgrade koju gradi i prodaje u inostranstvu).

Formalni uslovi za odbitak ulaznog PDV-a

Pored opisanih materijalnih uslova, za odbitak ulaznog poreza moraju biti ispunjeni i određeni formalni uslovi. Naime, da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza, poreski obveznik mora da posjeduje:

• fakturu izdatu od strane drugog poreskog obveznika na kojoj je iskazan PDV, sa svim propisanim podacima ili
• dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan.

Dakle, da bi ostvario pravo na odbitak ulaznog PDV-a koji je obračunat na promet dobara i usluga, taj PDV mora biti posebno iskazan na ulaznim fakurama za promet dobara i usluga koje su poreznom obvezniku izvršili drugi poreski obveznici (relevantno je da je PDV fakturisan, ali ne mora biti i plaćen).

Pravo na odbitak ulaznog poreza obračunatog pri uvozu poreski obveznik može ostvariti:

• ako je PDV plaćen pri uvozu. Uplata poreza pri uvozu uvijek se obavlja za uvoznika, a može je vršiti on lično ili za njega neko treće lice koji u tom slučaju na nalogu za uplatu, u rubrici “poziv na broj odobrenja” mora navesti identifikacioni broj uvoznika na kojeg glasi jedinstvena carinska isprava (JCI) i
• ako je dobro uvezeno u zemlju, za oporezive svrhe uvoznika.

Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakutru u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje ne može izdati takvu fakturu, on ne može ostvariti pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, čak i ako je platio PDV- Ako primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen, obveznik ne može taj više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je u cjelosti plaćen.

U određenim situacijama, poreski obveznik neće moći ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a čak i ako načelno ispunjava uslove. Više o tome saznajte u članku Kada PDV obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog PDV-a.