Dvije osnovne vrste mjenice su trasirana (vučena) i sopstvena mjenica.Ključna je razlika između ove dvije mjenice u tome da li sadrži nalog za plaćanje upućen trećem licu ili obećanje plaćanja od strane samog izdavaoca.
Pored tzv. redovne trasirane mjenice, u praksi se javljaju i + trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi, trasirana sopstvena mjenica i trasirana sopstvena mjenica po sopstvenoj naredbi. Osim toga, postoji i blanko mjenica o kojoj sam pisala više u ovom članku.
1. Trasirana mjenica
Trasirana mjenica je hartija od vrijednosti izdata u propisanoj formi, kojom jedno lice izdaje bezuslovni nalog drugom licu da u određeno vrijeme i na određenom mjestu isplati označenu sumu novca licu imenovanom u tom pismenu ili po njegovoj naredbi (dakle, drugom licu na koje označeno lice prenese mjenicu svojom naredbom, odnosno indosamentom), obavezujući se i samo da je isplati ako to ne učini lice kome je nalog upućen.
Vidimo da se kod trasirane mjenice redovno pojavljuju tri lica: lice koje izdaje mjenicu i daje nalog za plaćanje (trasant), lice kome je upućen nalog za plaćanje (trasat) i lice kome mjenica treba da se isplati (remitent). Trasat, kao lice koga trasant poziva da plati mjenicu, nije mjenični dužnik sve dok ne akceptira (prihvati) mjenicu. To čini vlastoručnim potpisom (u pravilu, na licu mjenice uz izjavu “prihvatam” ili “prihvatamo”) i time postaje glavni mjenični dužnik.
Pored redovne trasirane mjenice koja sadrži tri različita lica, u praksi se javljaju i trasirane mjenice u kojima dolazi do konfuzije obaveznih lica u mjenici – isto lice se javlja kao trasant i remitent, ili kao trasant i trasat, ili kao trasant, trasat i remitent. Za razliku od građanskog prava, u kome konfuzija povjerioca i dužnika dovodi do gašenja obaveze, u mjeničnom pravu to nije slučaj i ovakve mjenice su sopsobne za cirkulaciju. Važno je napomenuti da iako se u njima ne javljaju tri različita lica, ove mjenice zadržavaju pravnu konstrukciju trasirane mjenice.
1.1. Trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi
Trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi predstavlja takvu vrstu mjenice gdje trasant određuje samog sebe kao korisnika (remitenta), tako da se u mjenici pojavljuju samo dva lica: trasant koji je ujedno i remitent i trasat. Dakle, trasant izdaje mjenicu u sopstvenu korist, obično klauzulom “platite po naredbi mojoj sopstvenoj”. O trasiranoj mjenici po sopstvenoj naredbi sam pisala u članku o skrivenom avalisti.
1.2. Trasirana sopstvena mjenica
Trasirana sopstvena mjenica je mjenica u kojoj trasant (izdavalac) označava samog sebe kao trasata – samom sebi upućuje nalog za plaćanje mjenice. Ova mjenica se praktično svodi na sopstvenu, ali njena pravna konstrukcija ipak ostaje konstrukcija trasirane mjenice, i ne treba je izjednačavati sa sopstvenom mjenicom. U primjeru iz prakse na kraju teksta vidjećemo zašto je važno poznavati pravila mjeničnog prava i razlikovati ove dvije vrste mjenice.
1.3. Trasirana sopstvena mjenica po sopstvenoj naredbi
Trasirana sopstvena mjenica po sopstvenoj naredbi jeste takva mjenica u kojoj trasant daje nalog samom sebi da sebi isplati označenu mjeničnu svotu po dospjelosti mjenice. Dakle, ovdje je isto lice označeno i kao trsant i kao trasat i kao remitent. Iako ovakva pravna situacija izgleda apsurdno, ona je moguća u mjeničnom pravu. Od momenta kada ovo lice indosira mjenicu na drugo lice, ona proizvodi pravno dejstvo – izdavalac postaje mjenični dužnik a indosatar mjenični povjerilac.
2. Sopstvena mjenica
Sopstvena (solo) mjenica se razlikuje od trasirane po tome što se njen izdavalac sam obavezuje da će u određeno vrijeme i na određenom mjestu isplatiti označenu sumu novca licu imenovanom u mjenici (remitentu) ili licu po njegovoj naredbi. Otuda vlastita mjenica nema bezuslovni nalog za plaćanje, već bezuslovno obećanje plaćanja, odnosno izjavu “platit ću za ovu” ili “plaćamo za ovu“.
Prema tome, u sopstvenoj mjenici javljaju se dva lica: izdavalac (koga ne zovemo trasant) i imalac mjenice, dok se trasat ne pojavljuje u ovoj mjenici. Otuda kod vlastite mjenice ne postoji akceptiranje (nema potrebe za akceptom jer izdavalac sam bezuslovno obećava platiti mjenicu), kao ni neke druge mjenične radnje koje su vezane za akcept (npr. prezentacija na akcept, protest zbog neakceptiranja, regres zbog neakceptiranja, avaliranje za akceptanta i sl.). Ipak, Zakon o mjenici propisuje da izdavalac sopstvene mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice (dakle, on je glavni dužnik pa nema pravo regresa ni prema kome, primjenjuje se rok zastarjelosti od tri godine i sl.).
Kada je u pitanju izdavanje vlastite mjenice, mjenicu možemo napisati na običnom komadu papira, ali uobičajeno je da se koristi propisani mjenični blanket. Problem je u tome što su mjenični blanketi namijenjeni trasiranim mjenicama, pa ih je potrebno prilagoditi za vlastitu mjenicu (prepraviti mjenični obrazac). Tako je umjesto naloga “platiti za ovu” poželjno upisati “plaćamo za ovu”, “plaćam za ovu” “platiću za ovu” i sl, dok umjesto riječi “trasant” treba upisati “izdavalac”.
Na sopstvenu mjenicu se načelno primjenjuju sva pravila koja važe za trasiranu mjenicu, ako ne postoje posebna pravila predviđena za sopstvenu mjenicu i pod uslovom da odgovaraju pravnoj prirodi i pravnoj konstrukciji sopstvene mjenice. Otuda se pravila trasirane mjenice ne primjenjuju doslovno na sopstvenu mjenicu, već se primjenjuju shodno njenoj pravnoj prirodi.
Sopstvena i trasirana sopstvena mjenica u praksi?
U praksi se često izdaje trasirana sopstvena mjenica kada se želi izdati sopstvena mjenica, jer se ove dvije mjenice (pogrešno) izjednačavaju. Tako je u predmetu broj 61 0 Ps 000240 11 Rev, Vrhovni sud Republike Srpske odlučivao o reviziji u kojoj je tužilac tvrdio da je u konkretnom slučaju izdata sopstvena mjenica, te da neblagovremen protest nije doveo do gubitka mjeničnih prava tužioca prema tuženom (izdavaocu mjenice) kao glavnom mjeničnom dužniku, te da je shodno tome tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, dok je Vrhovni sud našao da je u pitanju trasirana sopstvena mjenica, da tuženi ima položaj regresnog mjeničnog dužnika u odnosu na koga je tužilac izgubio mjenična prava usljed neblagovremenog protesta, te da su nižestepeni sudovi pravilno odlučili kada su tužbeni zahtjev tužioca odbili.
Naime, u ovom predmetu tuženi je, kao trasant, izdao mjenicu kao sredstvo obezbjeđenja kredita, označivši istovremeno sebe kao trasata, a u korist tužioca (kao davaoca kredita). Mjenica nije akceptirana. Kao datum plaćanja naveden je 12.03.2007. godine, a protest zbog neisplate podignut je 15.03.2007. godine.
Prvostepeni sud se nije odredio u odnosu na pitanje o kojoj vrsti mjenice je riječ, ali je zaključio da je predmetna mjenica podnesena na protest po isteku zakonskog roka propisanog čl. 45 st. 3 Zakona o mjenici – ZOM, te da je shodno čl. 54 st. 1 istog zakona, tužilac izgubio prava iz te mjenice u odnosu na tuženog, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cjelosti.
Odlučujući po žalbi tužioca, drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđena i pravne zaključke prvostepenog suda uz dopunu da se u konkretnom slučaju radi o sopstvenoj mjenici jer je isto lice trasant i trasat, žalbu je odbio, a prvostepenu presudu potvrdio.
Tužilac se u reviziji pozvao na to da se u konkretnom slučaju radilo o sopstvenoj mjenici (što zaključuje i drugostepeni sud), te da je trebalo primijeniti čl. 113 i 114 ZOM što nižestepeni sudovi nisu učinili. Naime, čl. 113 st. 1 ZOM propisuje da se na sopstvenu mjenicu primjenjuju odredbe o trasiranoj mjenici ukoliko one nisu u suprotnosti sa prirodom sopstvene mjenice, dok čl. 114 ZOM propisuje da izdavalac sopstvene mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice.
Imajući u vidu navedene odredbe, a ukoliko pretpostavimo da je u pitanju sopstvena mjenica, shodnom primjenom pravila o regresu zbog neisplate kod trasirane mjenice (gorepomenuti član 54 stav 1 ZOM) na sopstvenu mjenicu, tužilac – imalac mjenice ne bi izgubio svoja prava prema tuženom, kao izdavaocu sopstvene mjenice (jer njegov položaj odgovara položaju akceptanta trasirane mjenice). Nasuprot tome, drugostepeni sud, iako kvalifikuje mjenicu kao sopstvenu, odbija žalbu i potvrđuje prvostepenu presudu (kojom je tužbeni zahtjev tužioca odbijen).
Odlučujući o reviziji, Vrhovni sud navodi da su u razrješenju spora nižestepeni sudovi pošli od čl. 45 st. 3 Zakona o mjenici, koji propisuje da se protest zbog neisplate mjenice, plative na određeni dan mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za danom plaćanja mjenice. Nadalje, sudovi su se pozivali na čl. 54 st. 1 istog zakona koji propisuje da sa protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate, imalac mjenice gubi svoja prava protiv indosanta, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika, izuzev akceptanta (kao glavnog mjeničnog dužnika).
Međutim, nasuprot tvrdnjama revizije (i drugostepenog suda) Vrhovni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o sopstvenoj mjenici, već o trasiranoj sopstvenoj mjenici, koja nije akceptirana i u kojoj tuženi kao trasant ima položaj regresnog mjeničnog dužnika, te da je shodno članu 54. stav 1. ZOM tužilac (kao imalac mjenice) izgubio svoja prava po mjenici prema njemu. U obrazloženju presude, Vrhovni sud navodi sljedeće:
“Strogost mjeničnih propisa ne dozvoljava tumačenje da je mjenica vlastita samom činjenicom da su na mjenici ista lica i trasant i trasat. Potpis trasanta stavljen na takvu mjenicu je isključivo u funkciji izdavanja mjenice, a on samim označavanjem sebe kao trasata nije preuzeo obavezu isplate mjenične svote. Prema elementima predmetne mjenice, tuženi kao izdavalac mjenice je vukao odnosno trasirao ovu mjenicu na sebe, odnosno sebe je označio kao trasanta i trasata (ali nije ju akceptirao), pa se radi o trasiranoj sopstvenoj mjenici, koja se u praksi često pogrešno izjednačava sa pojmom i značenjem sopstvene (vlastite) mjenice. Prema ovoj mjenici (trasiranoj sopstvenoj mjenici) tuženi ima položaj regresnog dužnika (a ne glavnog mjeničnog dužnika).
Slijedom toga, kod utvrđenja da je predmetna mjenica dospjela 12.3.2007. godine i da je tužilac istu podnio na protest 15.3.2007. godine, odnosno treći radni dan po dospijeću iste, te da se ne radi o sopstvenoj mjenici, to nema mjesta primjeni odredbe člana 114 stav 1. ZOM. Stoga su u odredbama člana 45 stav 3 i 54 stav 1 istog zakona nižestepeni sudovi imali valjano uporište za zaključak da je tužilac u odnosu na tuženog, s obzirom na njegov istaknuti prigovor, kao regresnog dužnika, izgubio pravo naplate predmetne mjenice”
Koliko je značajno razlikovati opisane vrste mjenice i pravilno popuniti mjenicu pokazuje i nedavni primjer u kome je banka zbog nepravilne mjenice izgubila spor vrijednosti 13 miliona KM. Stoga je korisno prilikom popunjavanja ili potpisivanja mjenice potražiti pomoć stručnjaka, kako se ne bi desilo da mjenica bude nevažeća.
Izvori:
Zakon o mjenici, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 32/01.
Jasenko Hadžiahmetović, Mjenica u platnom prometu, Revicon, Sarajevo, 2002;
Slavko Carić, Bankarski poslovi i hartije od vrijednosti, Centar za privredni consulting, Novi sad, 2000;
Mirko S. Vasiljević Trgovinsko pravo, 14 izmenjeno i dopunjeno izdanje, Udruženje pravnika u privredi, Beograd, 2014.