Rok zastarjelosti potraživanja iz ugovora o kreditu

Jedno od pitanja koje je dugo vremena u praksi bilo sporno jeste pitanje roka zastarjelosti potraživanja iz ugovora o kreditu u situaciji kada je došlo do raskida ugovora zbog neplaćanja, odnosno neurednog plaćanja dospjelih rata kredita. Spor je bio da li se u ovom slučaju primjenjuje opšti rok zastare  ili rok zastare za povremena potraživanja.

U prvom slučaju, to bi značilo da se naplata potraživanja iz ugovora o kreditu može zahtijevati u roku od 10 godina od dana raskida ugovora (to je trenutak kada sve neplaćene rate dospijevaju na naplatu). U drugom slučaju, ova potraživanja bi zastarijevala u roku od 5 godina računajući od dospelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja posle koga dužnik nije vršio davanja.

Sudska praksa je bila šarolika, pa je Vrhovni sud Republike Srpske, konačno, krajem prošle godine na sjednici zauzeo pravno shvatanje u vezi sa ovim pitanjem i  riješio dilemu koja je postojala kod pojedinih sudija.

Prema ovom shvatanju, ukoliko je ugovor o kreditu raskinut zbog neplaćanja, odnosno neurednog plaćanja  anuiteta, potraživanje davaoca kredita, koje se odnosi na vraćanje cjelokupnog duga na ime neplaćenog iznosa kredita, zastarijeva u opštem zastarnom roku od 10 godina.

Nasuprot tome, potraživanje neisplaćenih dospjelih rata iz ugovora o kreditu zastarijevaju u rokovima za povremena potraživanja. Ovo ne važi samo kada ugovor o kreditu još traje, već i ako je trajanje ugovora o kreditu isteklo, ali nije došlo do njegovog raskida.

Osim toga, sud je zauzeo stav da isplatom dijela duga nakon raskida ugovora o kredita ne dolazi do prekida zastarjelosti potraživanja preostalog isplaćenog duga.  Ovo je naročito zanimljivo jer se inače plaćanje dijeladuga smatra priznanjem, a priznanje duga dovodi do prekida zastarjelosti. Međutim, u slučaju potraživanja iz ugovora o kreditu, ovo pravilo ne važi, pa otplata ne dovodi do prekida zastare.

 

Asistent at | Website | + posts

Leave a Reply